Ljubavničko plavo
Današnji gost rubrike „Putevima kvir umetnosti“ je slikar Wojciech Wos. Rođen je u gradiću na granici između Poljske i Nemačke, a ograničeni prostor malog mesta mu je pojačao želju da raste. Trenutno živi u Berlinu.
Ovaj dvadesetsedmogodišnjak voli plavu boju, koja homoerotičnim prizorima dodaje ledeni ton, te tako subjekte čini još poželjnijima. Okružio se takvim, toplim i hladnim predmetima žudnje, te lepotom uopšte. Njegove slike su potpuno kvir orijentisane, što je vrlo važno u svetu koji različitost još drži na margini.
Razgovarali smo o umetnosti i o kviru.
*Tvoje su slike hladne, a opet tople – intimne. Jesu li to lična iskustva ili fantazija pretočena u boju?
Uglavnom su to lična iskustva, ali s preokretom. Moje slike su neka vrsta dnevnika, pa u njih zapisujem i doživljaje, ali i one najdublje, privatne misli. One su o ljubavi, razočaranju, mentalnom zdravlju, o mržnji i toplini, o svemu.
*Možemo li da ih posmatramo kao homoerotične ili je to još jedna etiketa?
Neke su prilično erotične – homoerotične. Definitivno.
*Da li slikaš prave modele ili ih izmišljaš?
Zavisi. Nekad slikam sebe, nekad ljude oko sebe.
*Odakle crpiš ideje? Iz književnosti? Filmova?
Sa svih strana. Najviše me inspiriše svakodnevni život. Detalji me privlače i pomažu mi da započinjem nova poglavlja.
*Misliš li da je umetnost moćno pomagalo u potrazi za slobodom?
Sigurno! Umetnost je i terapija. S rečima mi je teže, lakše komuniciram kroz slike. Tako pričam o onome što mi je važno.