Ljudi naše domovine šalju glasnike smrti

Ustanite iz mraka vode.

To će biti novosti s one strane vidokruga.

Izbjeglice, bezimeni ljudi.     Tko su oni?

Što se događa?     Ne znam.

Tamo u daljini.    Gdje ne vidimo ništa.

Gdje ne možemo ništa.     Ljudi naše domovine

šalju glasnike smrti koje mi nikada ne bismo poslali.

Studeni vjetar pustoši koju oni sa sobom donose kvari prve zrake jutra,

glasine o spaljenim kućama, spaljenim poljima, i sada utvare

mrtvih ljudi koje svakodnevno ubijaju

ustaju protiv nas.    To će nam se osvetiti,

     to će nas povući za sobom i odvesti na onaj svijet.

Velika kuća naše ljudskosti

ne postoji više.     Ljudi iz naše domovine

bijesne, spaljuju, iz svojih skrovišta ispaljuju

bojne otrove, urličući ili nijemi, bez obzira

da li ijedan čovjek ili životinja ostaje tamo živjeti.

Ucviljeno, majčinsko nebo

ispituje naša lica, ispituje moje srce.

Kakve veze imaju ove stvari

kojih sam sada ostao lišen.      

Usred moje sreće, crv

ljudske bijede migolji se u mojem srcu.

San koji mi se ukazao, i ja sam također Jišmael.

*Izabrao i s engleskoga preveo VOJO ŠINDOLIĆ