Ljudi naše domovine šalju glasnike smrti
Ustanite iz mraka vode.
To će biti novosti s one strane vidokruga.
Izbjeglice, bezimeni ljudi. Tko su oni?
Što se događa? Ne znam.
Tamo u daljini. Gdje ne vidimo ništa.
Gdje ne možemo ništa. Ljudi naše domovine
šalju glasnike smrti koje mi nikada ne bismo poslali.
Studeni vjetar pustoši koju oni sa sobom donose kvari prve zrake jutra,
glasine o spaljenim kućama, spaljenim poljima, i sada utvare
mrtvih ljudi koje svakodnevno ubijaju
ustaju protiv nas. To će nam se osvetiti,
to će nas povući za sobom i odvesti na onaj svijet.
Velika kuća naše ljudskosti
ne postoji više. Ljudi iz naše domovine
bijesne, spaljuju, iz svojih skrovišta ispaljuju
bojne otrove, urličući ili nijemi, bez obzira
da li ijedan čovjek ili životinja ostaje tamo živjeti.
Ucviljeno, majčinsko nebo
ispituje naša lica, ispituje moje srce.
Kakve veze imaju ove stvari
kojih sam sada ostao lišen.
Usred moje sreće, crv
ljudske bijede migolji se u mojem srcu.
San koji mi se ukazao, i ja sam također Jišmael.
*Izabrao i s engleskoga preveo VOJO ŠINDOLIĆ