Jedno nedjeljno jutro u pola sedam
Zemljotres Zagreb

Photo: Facebook

Ljudi, zašto ne spavate

Najavljen ugodan proljetni dan, sa suncem, kišom i susnježicom, a da bi 22. mart bio upravo onakav kakav treba biti. Nije decembar ni august. I još je, k tome, dan nedjeljni. Pa uokviren u pandemiju, u zabranu druženja sa više od četvero ljudi, nema misa ni liturgija, sahrane i inače nisu običaj nedjelje, a sad nisu nikoga dana običaj jer na osmrtnicama, učvršćenim rajsnedlima za koru drveta, ne smije pisati mjesto i vrijeme sahrane. Ima li uopće na svijetu čovjeka kome na sahranu ne bi došlo više od pet ljudi? Uza sve to, ni dućani još nisu otvoreni.

Tek je 6 sati i 31 minuta, pola sedam, nedjelja. „Grk Zorba“ na Prvom programu Hrvatske televizije počinje tek za sat vremena. Ljutnja: tko to drnda vani tako rano, i još u nedjelju. I šta je kome došlo da u to doba premješta čaše na rostfraj tacni, pa se sudaraju i zveče. I mene, već razbuđenu, diže iz kreveta neobičnim kretnjama kakve do sada nisam osjetila.

Štetu od potresa tehnika će sanirati. Dan i pol kasnije ni jedan rajsnedl nije zabijen u drvo.

Nisu znali da će tlo drhtati, izvještaj Kriznog stožera je tek u 9.00, ali kao da su nešto čekali. Svi oni poznanici koje sam nazvala te nedjelje, da čujem kako su. I u Zagrebu i u varošici u kojoj prebivam, udaljenoj 80-90 kilometara od epicentra. Internetske veze nisu radile, tek sam navečer shvatila zašto: ne bih znala ono što sad znam.

Svi su bili budni u to doba dana, na kraju jedne redovne noći u kojoj nitko nije trebao ni čaj, ni toplomjer, a kamoli Hitnu.

Zašto ljudi ne spavaju u pola sedam ujutro, jedne nedjelje kad nemaju nikakvog posla, nikuda ne moraju žuriti, ne dolaze im gosti, ne kuhaju ručak za djecu koja bi inače, nedjeljom, skoknula na pet minuta do staraca, kao da ih vide, ali, važnije, da ponesu nekoliko posuda sa nedjeljnim ručkom, ne idu na put, neće ni na koji stadion pa čak ni obično igralište, nikome neće nositi pohano bijelo meso i kolače u bolnicu ili starački dom… previše je toga što ove nedjelje neće uraditi, a svejedno ne spavaju.

Sloboda od svakodnevice ih zbunjuje. I razbuđuje.

Oceni 5