Malo morgen, Genšeru

Kad je, pre nekoliko godina, g. Bane Vukašinović u prikladnom medicinskom rastrojstvu zgranutom lekaru muškog spola uputio antologijsko pitanje - "Doktore, kako je to biti majka?", očigledno da nije ni slutio da će ovu tromblonsku dilemu koja razara unutrašnje biće svake trudnice razrešiti nitko drugi do đeneral Marko Negovanović. Njegov uniformisani trud da ubedi takozvane majke u Domu garde da, u stvari, nikad nisu ni rađale, i da su, što se Armije tiče, njihove seksualne aktivnosti u smislu uživanja & produženja vrste direktno u suprotnosti s Pravilima službe na stražarskom mestu - strojevim komentarom je, vojnički ispravno, u stavu mirno, sa šapkom na brkovima, zabeležio redov Jovan Marković, pripadnik belokošuljaških televizijskih odreda pod komandom maršala Krste Bijelića (petak, 30. kolovoz; TV Bjeletić; "Dnevnik 3; 23,20); koristeći se omiljenim kontraobaveštajnim gardom, tj. dubeći na glavi, g. Marković - kojeg kolege, zbog urokljivih očiju, od milja zovu Jova Sova - odmah je uočio zavodničke pokrete neprijatelja u suknji & locirao objekt napada: dve majke-nerotkinje, u narodu poznate kao majke-radodajke.

Trijumfalno podsećajući gledalište na to da ova dva žen ska lažnjaka iz temelja podrivaju borbenu gotovost & moralno-političku svest slavne Adžićeve armije, g. Jova se popeo na transporter i odatle, od sreće ljubeći gusenice, srpskom TV pučanstvu objavio senzacionalnu vijest: da će, iz inata, i on postati samohrana, izbeglička majka, čim ga na brzaka oplodi drug Drago Tankosić; odmah se, pokajnički, ogradio od budućih primitivnih, roditeljskih osjećanja, naglašavajući da će kao svaka prava mommy iz Krajine usred kasarne zaigrati kolo s vraški zgodnim oficirima, ili će se, kao na mirotvomom mitingu u Sarajevu, ponovno pridružiti hevi-mental refrenu: "Aoj Veljko, samo zovi, letećemo kao sokolovi!" (utorak, 3. septembar; YUTEL; 22.40).

Sa stomakom do zuba, g. Marković se već idućeg dana pojavio u trećem "Dnevniku" (4. septembar; TV Dobrosav; 23.15) da na ličnom primeru pokaže kako zloglasne ustašoidne legije ne štede ni trudnice, na koje specijalno imaju pik; u srećnom trenutku po gledaoce, baš u času kad je očijukao s golorukim braniocima ognjišta koji su se teturali pod teretom minobacača, nesuđenoj TV majci pukao je vodenjak -nesumnjivo hrvatske, nekvalitetne proizvodnje, jer srpski vodenjaci, zna to g. Sova, ne pucaju ni u najsurovijim klimatskim uslovima.

Kakvi se, recimo, jedino mogu naći u dalekom Nepalu, o cijim je isturenim planinskim tačkama, sa kojih se lako može dotaći carstvo nebesko, bilo govora u dečijoj ernisiji "Srbi na Himalajima" (nedelja, 2. septembar; TV Bjeletić; "SEZAM"; 14.45). Patriotski nadražen faktorom da pred sobom vidi ponosite srpske športaše koji su na visinskim pripremama u Kikindi i Srbobranu savladali sve tajne alpinizma, voditelj Petar Lazović Coka bio je spreman da se odmah tu, u studiju, uzvere na priručni oluk, ali su ga prisutni, srećom, na licu mesta zakucali planinarskim klinom, kako bi nam Coka, mirno & dostojanstveno & nepokretno, objasnio vekovnu težnju Srba da prvo osvoje Himalaje, a docnije, naravno, nepristupačnu i zlokobnu Zvezdaru.

Čuli smo iz prve ruke da Srbi-alpinisti neće, kao ni mnogo puta u svojoj istoriji, na ovom putešestviju koristiti boce s kiseonikom kojima se, u nemoći, služe niže ljudske forme kakve su Slovenci, Nemci ili Hrvati; zbog kolektivnog sjećanja na genocid 1914. i 1941, Srbi-alpinisti neće sa sobom da nose ni užad, ni žvakaće gume, ni noževe, već će goloruki & bosonogi, ka' tice, poleteti uz planinu: uostalom, šta znaci tričavih 198.000 metara visine, kad je to isto što i 198 kilometara duzine, sem što nije vodoravno i asfaltirano?

U slučaju da sretnu Jetija kog je, inače, antisrpska koalicija ustoličila da Srbima ometa vazdušni saobraćaj na Himalajima, Lazovićevi junaci unisono su objasnili da će mu predložiti da zajednički naprave modernu, efikasnu federaciju, u kojoj će svi Srbi & Jetiji imati jednaka prava, što je na sebi svojstven način, u prenosnom metafizičkom smislu, potvrdio i dr Borisav Jović u ljupkom intervjuu svojoj prezimenjakinji Spomenki "Čemu, stvarno, služi šampon" Jović (srijeda, 4. septembra; dodatak "Dnevnika 2"; 20.30).

Mudri i učeni dr Bora bez zamuckivanja je ustvrdio da mu nije poznato da je Srbija bilo šta potpisivala ovih dana; no, sir; možda je bila nekakva večerinka, litar belog & soda, ali nešto onako, diplomatski - jok; doduše, kao kroz maglu se sjeća da je ovde boravio onaj dosadni moreplovac Bruk den Kuk, ali on, kao intimni pajtos dr Branka Kostića, s letećim Holandezima nema ništa zajedničko, čak ni po cenu da mu Cokini alpinisti dovedu Jetija obučenog u uniformu "zengi". Jeste, istina je da sve probleme možemo i moramo sami da rešimo, kao što smo to uspešno činili svih ovih tjedana; nije tačno da nam treba pomoć, jer ako naši planinari mogu da odbrane kućni prag na svakom prokletom Tibetu, moremo i mi da zauzmemo još koji TV predajnik i tako sprečimo da grešne misli izbiju iz libida kad se u serijalu "Vijesti" (srijeda, 4. septembar; HTV 2; 21.10) iznenada pojavi poslednji štit obrane Hrvatske, voditeljica kojoj je priroda namenila poseban humoristički zadatak, čim joj je dala ime: Hloverka Novak-Srzić.

Neupućeni & neobrazovani gledaoci lako će je prepoznati: gđa Hloverka, u šifriranom genetskom kodu, rasna je mešavina neobrijane Mile Štule i nenašminkanog Marka Kekovića, za kojeg izvesni zlobnici tvrde da samo mama može da ga gleda, ali pod uslovom da majka prethodno popije četiri flaše votke naiskap. U svom tradicionalnom izdanju, o kojem je još g. Hičkok sanjao od filma "Psiho", gđa Novak-Srzić sa suzama u šahovničkim očima obavijestila je televizijski puk da se ispod nogu Bana Jelačića, na kojem ponosito jaše hrvatski konj sa sabljom u kopiti, odigrava nastavak "Bedema ljubavi", te da ćemo se izravno uključiti, kako bi se lično uverili što se, doista, u slobodarskom Zagrebu dešava; kamera se, očigledno nehotice, zalepila za nekakvog šereta koji je na bini držao u rukama dvije povelike svijeće.

Uzbuđenoj Hloverki malo je falilo da u ekstazi počne da buši svoje silikonske grudi na kojima se, u minijaturi, litografski odmarao kralj Tomislav, ispumpan u torzu & udovima, jer pri ruci nije imao svijeću iii prigodno pomagalo, već je kao svaki "goloruki narod", kako to originalno reče gđa Srzić-Novak, upao u vešto postavljenu klopku književnika Radomira Smiljanića koji je, plivajući na identičnoj formulaciji, u srijedu, zaista imao naporan dan. Sem ako TV Bjeletić & YUTEL & NTV Studio B nisu radili u privatnom dilu, čini se da je pred nemačkom ambasadom, u ulici časnog Knjaza Miloša, stvarno održan protestni miting kome su, ote se Draganu Milutinoviću, reporteru Televizije Dobrosav, "prisustvovali ugledni javni i kulturni radnici"' što, teorijom lobotomije ukazuje da su nasred trotoara, penjući se po drveću i urlajući u megafon, govorili pokojni profesor genocidnih nauka dr Rastislav Petrović, razuzdani Smiljanić, i nekakav šef nadstranačkog SPS udruženja "Solidarnost" Jovan Glamočanin. Nešto dijaloga između oratora & mase ostalo je zabeleženo na "gramofonskoj traci" (autor ternina: dr Bora Jović, na jednoj od sednica Predsedništva SFRJ) za nerođena pokolenja, koja će se, je Ii, tek diviti ovom septembarskom, antifašističkom buntu pred diplomatskim bunkerom Četvrtog rajha.

Glamočanin: Mi Srbi, nebeski sveti narod, nećemo da dozvolimo da fašisti po Nemačkoj pišu šta im padne na pamet. Nemačka štampa, sem pornića, nije slobodna štampa (Uzvici: "Hoćemo slobodnu nemačku štampu","Oslobodite štampu", "Živela slobodna Štampa", "Minović za glavnog urednika 'Burde"',  "Minović-Burda").

Petrović: Srbe je u takozvanoj Hrvatskoj ubio onaj Van den Bruk: taj holandski Hrvat, ustaša, koljač koji odbija da se izvesti o srpskim jamama u kojima smo mi... (Uzvici iz publike: "Dole Van den Bruk", "Doleee", "Dole Holandija", "Hoćemo oružje", "Nećemo lale").

Smiljanić: Ja već godinama branim nemačku demokraciju od samih Nemaca, pišem za nemačke listove koji plaćaju uredno i lepo, o tome sam govorio u svojim mnogobrojnim knjigama koje već danas možete da naručite telefaksom iii telefonom ... (Uzvici: "Hoćemo istinu", "Ua nemačka demokracija", "Dole Genšer", "Radomir-kancelar" , "Dole telefaks").

Glamočanin: Nikad nisam bio u Nemačkoj, jer to nije nikad bila slobodna zemlja. Braćo, Genšer hoće opet da nas kolje (Uzvici: "Ne dajte da nas kolju", "Nećemo da nas kolju", "Hoćemo mi da koljemo", "Koljević, Koljević").

Smiljanić: ...ali, ako kupite pet mojih knjiga, dobićete trideset devet potpuno džabe, jer ne treba verovati Germanu, Nemac je to, o čemu sam čak pisao u romanu "U Andima Hegelovo tijelo", i, baš zato, bruto popust može da spreči svaki budući zlocin, a moje zbirke, pa novele, hej Srbi, moji kupci... (Uzvici: "Nemci-slepci", "Dole Germani", "Ua Vagner", "Betovenu pederu").

Petrović: ...zaklani padali i ubijani i sečeni komad po komad nemačkim noževima proizvedenim u hrvatskim genocidnim fabrikama koje danas Tuđman hoće da opet pokrene, da nas gurne u jame gde smo zaklani padali i ubijani i sečeni komad po komad nemačkim... (Uzvici: "Malo Morgen Genšeru", "Dole nemački automobili", "Doleee", "Živeo YUGO", "Živeooo").

Glamočanin: Nije važno što ne znam nemački, ali ja umem da čitam: vidim, pišu protiv nas. Pa, jebo te bog, je I'oni znaju da Srbin ćuti dok se ne naljuti? (Uzvici: "Nećemo da ćutimo", "Sto nas ućutkuješ", "Gotterdamerung").

Smiljanić: ...ili, najbolja varijanta je sledeća: ako platite sve unapred, onda ćemo da slistimo Berlin, jer od mojih knjiga još niko nije pobegao, pa onda kad uplatite tri rate, odbija vam se kamata na procenat od šestog, neprodatog izdanja, čime ste zaštićeni od SA odreda smrti s Gebelsom i onim, kako se zove… (Uzvici: "Bekenbauer-fašista", "Bolji smo u fudbalu", "Hoćemo marke").

Petrović: ...noževima proizvedenim u hrvatskim genocidnim fabrikama koje danas Tuđman... (Uzvici: "Tuđman & Kol, fašista i pol", "Beker je Sonja", "Ne treba nam Nekerman", "Živela Srbijasport", "Dole grupa Kraftwerk", "Uaaa Kraftwerk").

Smiljanić: ...Genšerom koji je ortodoksni nacista jer je odbio da kupi moja kompletna dela, a davao sam ih franko 2000 maraka po komadu i kad se doda autorski porez ispada džabaleska, te samim tim preporučujem da odmah kupite knjige ili ću, ozbiijno, da pričam na nemačkom. Čujte: Ginter Gras, Štefi Graf, Saša Jusufi (Uzvici: "Partizan, Partizan", "Zvezda, Zvezda", "Grobari", "Cigani", "Majmuni", "Pederi", "Jebo vas Džajic", "Prosim, Osim").

Mada u času predaje "Ćorave kutije" tuča izmedu zvezdaša & partizanovaca još traje, jedini koji nije izgubio prisustvo duha je ugledni javni radnik g. Smiljanić, čije su poslednje reči jasno zabeležene: "...doduše, imam i ja i fudbalskih knjiga koje, pouzećem , vrlo povoljno, možete da pazarite lično od mene autora, ili možda telefonom da vam donesem na ruke u stan i tako objasnim istorijske činjenice, jer su još Kučan & Hitler, dok su zajedno pisali "Mein Kampf ', imali u vidu slobodnu trgovinu, uz odličan popust koji dajem golorukom fudbalskom narodu ..."

Nastavak: iduće srijede, pred nemačkom ambasadom u isto vrijeme. See ya.

* Tekst originalno objavljen u nedeljniku “Vreme” 9. septembra 1991.