Margaret Atvud: Plaža Džordžija

Zimi je plaža prazna,
ali je na jugu, tako da nema snijega.

Prazno može označavati
pusto i mirno mjesto.

Dvije vrste ljudi ovuda hodaju,
oni koji misle da su voljeni
i drugi koji misle suprotno.  

Ne pripadam ni jednima ni drugima.

Prikupljam prazne školjke,
za koje otvaranje znači i ubijanje,
što čuvaju ono najvrijednije
ni ne znajući za čiju namjenu.

U blizini vode je oderano
drveće, tečno, posivjelo od vremena,
u naličjima agonije, ili bi se moglo reći
od milosti i strasti.
U svakom slučaju uvrnuto.

U vjetru ne prestaje da puše.
Prazan prostor zapravo i nije prazan,
dokle se kreće kroza me.

Vraćam se pokraj močvare,
mutno-žute i porđale boje,
koja sama sebi šapuće,
a to je tužno samo nama.

*Sa engleskog za Hiperboreju preveo Radomir D. Mitrić