Stihovi Marine Cvetajeve nisu bili poželjni u Sovjetskom Savezu (pored ostalog, smatralo se da se previše bavila temama ženske seksualnosti i emocija), sve do šezdesetih godina prošlog veka. A od tada su više puta izdavana njena izabrana dela (Marina se bavila i pisanjem proze). Smatra se da istraživači moderne ruske književnosti još nisu rekli pravu reč o njenoj poeziji (mada joj se ne osporava poetska genijalnost)
Ja ti ne dam moju dušu živu,
Neuhvatljiva je ona kao duh.
Živote, često se rimuješ sa: lažljivo –
Nepogrešiv je pevačev sluh!
Ne gledam u prošlost utamničeno!
Ka tuđim obalama otpustim!
Živote, jasno se rimuješ sa: masno –
Živote: drži ga! Živote: stisni!
Surovi su na zglobovima okovi,
u kost prodire rđa!
Život su -‒ noževi,
Pleše na njima Voljena.
– Zaželela se noža!