Marina Cvetajeva: Senke po vodi
„Čitanje je“ – kaže Cvetajeva – „saučestvovanje u stvaralaštvu.“ To je, naravno, izjava jednog pesnika. Lav Tolstoj tako ne bi rekao. U toj izjavi načuljeno uvo jasno oseća autorsku (i žensku, pri tom), ponosom prigušenu notu očajanja pesnika užasno umornog od sve većeg – sa svakim sledećim stihom – razilaženja sa auditorijumom (Josif Brodski)
U mislima o drugom, pod drugim znakom,
I nenađenom, ko sreće rt,
Korak po korak, mak za makom –
Obezglavih ceo vrt.
Tako, jednom, u suho
Leto, u nekom pustom polju,
Smrt će rasejanom rukom
Skinuti glavu – moju.
5-6. septembar 1936.

*Objavljeno na portalu Fenomeni
Oceni
5
Prethodno ste ocenili ovu vest.