Marizibil
Ona po kelnskim ulicama
Čim padne noćni mrak
tumara
Svima na meti ljupkost sama
Pa klonula od trotoara
Loče
po slepim pivnicama.
Osudila se na put zao
Radi makroa
rumenoga
Što uvek mirisaše kao
Beli luk On iz šangajskoga
Bordela
nju je izvukao.
Znam mnoge ljude sto svom žiću
Jednaki nisu
ni dorasli
Klecaju slični mrtvom lišću
Oči im oganj loše zgasli
Srca
im se ko vrata miču.
*Prevod Nikola Bertolino