Marko Tomaš: Cigareta

Živim u sokaku,
popločan granitnom kockom
ne zna se gdje počinje i gdje završava.
A čeznuo sam za New Yorkom
toliko dugo da je u međuvremenu
New York nestao.
A čežnja je još uvijek tu u obliku
sjećanja na New York
za kojim sam čeznuo.
Počela je u ovom istom sokaku
i tu će, sve su prilike, završiti.
Sav je problem u tome što čeznem.
Pored Sene me uhvati nostalgija za Neretvom.
Cijeli se život pitam – što ja radim ovdje?
Pa sam se zapetljao u jezik
pokušavajući razriješiti taj problem
uspio sam zapetljati jezik
u nerješiv problem.
Sredina je kolovoza, prošla je ponoć,
puše topao vjetar pun nemira,
grana košćele grebe po krovu moje kuće,
grad izgleda kao tamno gnijezdo
iz kojeg svjetlucaju ptičje oči.
Kad sam bio dječak
vjerovao sam da su brda koja ga okružuju
sam kraj svijeta;
iza je provalija, beskonačno ništa.
I bio sam u pravu –
izvan naše čežnje vreba ništavilo
koje guta predmete, zgrade, čitave ulice, ljude
i timbar starog dobrog New Yorka
u koji nikad nisam stigao
u kratkoj kožnoj jakni
s otrcanom čežnjom
i cigaretom u gubici.

*Iz zbirke u pripremi radnog naslova „Čovjek od papira“