Šta je to što "Muficu" u potpunosti razlikuje i dijeli od tzv. duha vremena, od vladajućeg kanona, od norme ove epohe? Prije svega, rekao bih, odsustvo svake patetike, apsolutno izbjegavanje prenemaganja i one vrste djetinjarenja, koje s normalnim djetetom zapravo nema nikakve veze budući da djetetu najčešće prilazi kao kretenu te se tako prema njemu i odnosi. "Mufica" je ozbiljan rukopis o odrastanju djevojčice, koja mora da se, bez majčine pomoći i brige, suoči sa svijetom i njegovim čudesima (iz pogovora Gorana Babića)
Udarila sam se u bok
Udarac kao čeličnom pesnicom
Kao tučkom iz avana
I imam groznu masnicu
Masnicu ozbiljnu
Koja baš tišti.
Boli me unutra
Ispod kože, u mesu
A koža je modra, plavkasta
I okolo zelenkasta.
Ne znam jesam li ikad vidjela
Ovako opaku masnicu
Mogla bih kukati, plakati, jaukati
Pas Njuškan bi počeo lajati
Svi bi se sjatili oko mene
Počeli bi da me tješe
Stavljali bi mi obloge
Milovali me po glavi
Ali što je meni stalo
Imam masnicu i gotovo.
*Preuzeto iz knjige „Mufica“, Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“, Zagreb, 2011.