Retro iz 1997: Direktno iz Bristola
Masss 01 S

Photo: pastdaily.com

Massive Attack: Nezavršena simfonija

Sa samo dva oficijelna izdanja u roku od sedam godina, Massive Attack su u toj meri pomerili granicu muzičkog horizonta da s pravom nose epitet neprikosnovenih inovatora i jednog od najintrigantnijih sastava ove dekade. Stoga, proglasiti ih kultnim bendom u ovom stadijumu i nije prejaka kvalifikacija. Takođe, jedan kultni album za životni vek muzičara/benda više je nego dovoljno, ali dva (i to prva dva!) već navode na EPP maksimu: mislite o tome! Svetu su predstavili jedan novi, nepodnošljivi cool zvuk iz Bristola, koji se nikako nije uklapao u postojeće muzičke pravce. Tako je nastao trip-hop koji je inspirisao lavinu novih muzičara; iz Massive Attack-radionice već su se izdvojila četiri izvođača sa svojim solo-projektima, a jedan od njih je možda najtraženiji umetnik današnjice koji u svojoj diskografiji već poseduje album u rangu ploče Blue Lines - to je Adrian Thaws alias Tricky. Massive Attack su reanimirali gotovo zaboravljeni duet Everything But The Girl, otvarajući im put ka milionskim tiražima i novom smislu života.

Uoči svog novog albuma, Massive Attack su nas pozdravili stihom "Toy like people make me boy like" sa najnovijeg singla Risingson (pojavio se 7. jula), koji je, eto, namerno, objavljen u ograničenom broju primeraka (500 komada).

Kad se na ovaj način sumiraju dosadašnji rezultati ove bristolske postave, sasvim je evidentno zašto je u jednom momentu Bristol postao The Coolest Place On Earth. Ipak, ni to nije sasvim slučajno. Bristol poseduje duboko ukorenjenu tradiciju muzičkih žanrova kao što su rap, dub, hip-hop i soul, kao i plejadu istaknutih predstavnika tih pravaca.

Možda ste se nekad zapitali, kad ste čuli Neneh Cherry da u pesmi Buffalo Stance peva "Lookin good, hanging with The Wild Bunch", ko zapravo stoji iza ove podivljale družine? The Wild Bunch je bila postava disk džokeja oformljena negde polovinom osamdesetih sa istaknutim članovima: Grant Marshall (alias Daddy G), Roberto Del Naja (alias 3D) i Nellee Hooper (danas čuveni producent), koji su predstavljali embrion britanske rap scene. Godine 1988. Hooper napušta ovu grupaciju i počinje saradnju sa Soul II Soul, da bi The Wild Bunch, u neznatno izmenjenom sastavu, promenili ime u Massive Attack. Oni su ujedno i jedni od glavnih krivaca za proboj Neneh Cherry, a 3D je čak i koautor svima već znanog singla Manchild. U to vreme, pojačani trećim članom - Mushroom Vowlesom, već su snimili prvu numeru Any Love, koja se sada može naći jedino na B strani njihovog prvog zvaničnog singla Daydreaming. Od tada će mnogo muzičara proći kroz bend - ali 3D, Daddy G i Mushroom ostaju njegov jedini kreativni oslonac. Novinar nedeljnika "N.M.E." još je 1990, komentarišući njihov singl Daydreaming, predvideo uspešnu 1991. godinu tvrdeći kako naziv benda pokazuje šta će se dešavati sledećih dvanaest meseci. Upravo to se i desilo: atak nepredviđenih razmera u obliku debi albuma Blue Lines. Massive Attack su se predstavili muzikom najmračnijeg slow-motion hip-hop ritma prožetog astralnim vokalima Share Nelson, Horace Andyja i Tony Bryana u kombinaciji sa neodoljivo lenjim repovanjem Trickyja uz tekstove koji prate tok svesti. Muzika za rane jutarnje chill-out sate pred konačno putovanje u zemlju snova.

Unfinished Sympathy (drugi singl) jeste, naravno, priča za sebe: numera vrhunske sofisticiranosti, jakih urbanih stihova, neuhvatljivog ritma, koja i posle šest godina pleni svojom ingenioznošću. Taj singl je nekim čudom postao MTV-friendly (imao je veću frekventnost pojavljivanja od spotova komercijalnih grupa, recimo Snap), i pesma godine po izboru mnogih britanskih listova što je nagnalo muzičke magazine da revidiraju onih 100 najvećih singlova svih vremena. Propratni video-clip za ovu numeru, pod režijskom palicom Baillie Walsha, verovatno je najautentičniji spot snimljen u jednom kadru. Hommage ovoj pesmi dali su i Bomb The Bass iskoristivši kompletnu podlogu Unfinished Sympathy za numeru The Air You Breathe i Tina Turner koja je neslavno obradila ovu pesmu i uvrstila je na svoj poslednji album. Čak je i Sharon Stone u filmu Sliver pustila ovu numeru William Baldwinu i rekla mu: "I love this song, I play it all the time", pre nego što mu se bacila u naručje (ili gde već).

Jedina stvar koja je falila ovom bendu u to vreme jeste deo njegovog naziva (Attack), koji je morao biti izbačen pošto se smatralo da on podstiče ondašnji rat u Persijskom zalivu, te se stoga kompletno izdanje ovog singla kao i jedno izdanje albuma Blue Lines pojavilo pod imenom Massive. Još jedna simpatična cenzura usledila je iduće godine koja se odnosila na video-clip za singl Be Thankful For What You've Got (vokali Tony Bryan) gde su u trajanju od oko pet minuta prikazali škakljivi performans jedne striptizete koja naposletku, zamislite, ostaje k`o od majke rođena. No, te stvari su verovatno ponajviše zabrinjavale Madonnu, koja je morala da nadmaši eksplicitnost svojih spotova.

Blue Lines je pokupio dosta nagrada u kategoriji "album godine", ali tad je pred Massive Attack stajao onaj nemili zadatak - kako da posle jedne takve ploče snime novu koja će bar donekle opravdati slavom ovenčan prvenac. Shara Nelson je već bila zaplovila solo vodama, tako da angažuju dve nove vokalne solistkinje - Tracey Thorn iz dueta EBTG, i Nicolette, heroinu vanrednih glasovnih mogućnosti koja nas je svojim nazalno-orijentalnim vokalnim mahinacijama uvela u sadržaj drugog albuma Protection singlom Sly.

A onda otkrovenje - Protection je jedan izuzetan album, koji ne samo što je potvrdio slavu debi ostvarenja već ga je u nekoj dimenziji i prevazišao. Ovo je mnogo ličniji album, koji nadomešćuje količinu senzualnosti koja je možda falila njegovom prethodniku. Produkcijski je mnogo zreliji (ovog puta produkciju je radio njihov stari saradnik N. Hooper) i obiluje jakim bas linijama kao i nezapamćenim cool-tempom. Od starih saradnika pojavili su se neizostavni Tricky u numerama Karmacoma i Eurochild, koje je on kasnije preneo na svoje debi izdanje Maxinquaye (pod naslovima Overcome i Hell's Round The Corner) i Horace Andy u antologijskoj Spying Glass i potpuno pervertiranoj obradi pesme Light My Fire (The Doors). Jedini razlog zbog kojeg je ovaj album možda bio manje medijski eksploatisan od prvog jeste taj što je u pitanju drugo studijsko izdanje i, naravno, zato što je iste godine svetlost dana ugledao i Dummy, debi LP grupe Portishead, njihovih saradnika i sugrađana, ploča koja je pobrala sve lovorike muzičke štampe i publike.

Od tada Massive Attack doziraju svoja izdanja tako da su početkom 1995. objavili dub verziju albuma Protection pod nazivom No Protection, a dali su i doprinos nekim kompilacijama kao što su Help ili soundtrack za film Batman Forever . Ipak, najveći kuriozitet predstavlja njihova saradnja sa Madonnom na singlu I Want You, koji je pravljen za potrebe tribute kompilacije Marvin Gayu Inner City Blues. Madonna je prethodno uspela da ugrabi Nellee Hoopera za producenta, a sad se nameračila na njih. Međutim, očekivanja joj se nisu u startu ispunila jer su Massive Attack u više navrata odbijali njen poziv na saradnju. Ipak, sve se završilo hepiendom i plod njihove saradnje je, mora se priznati, bio zreo. Interesantno je da je Liam Howlett (Prodigy) na poziv Madonne da joj producira novi album izjavio da bi prodaja njegovih ideja sirotoj maloj bogatašici bila ravna prodavanju duše đavolu, plašeći se, naravno, potpune komercijalizacije njihovog zvuka. Momcima iz Bristola saradnja sa Madonnom, s druge strane, predstavljala je samo novo iskustvo, jer su oni tokom godina i pored slave uspeli da zadrže svoj prvobitni underground status, za kojim Prodigy mogu samo da čeznu. Posle svega ovoga, logičan potez bilo je pokretanje sopstvene izdavačke kuće Melankolic, koju za sad krasi samo jedno izdanje, album najvećih hitova njihovog dugogodišnjeg saradnika Horace Andyja pod nazivom Skylarking.

Sudbina trećeg, željno iščekivanog albuma još uvek je neizvesna, s obzirom da je po poslednjim izveštajima objavljivanje ploče pomereno na početak 1998. godine. U jednom od svojih (malobrojnih) intervjua Massive Attack su izjavili da ne bi ponovo želeli da sarađuju sa istim pevačicama, tako da verovatno više nikad nećemo čuti glasove Share Nelson, Nicolette i Tracey Thron pod mentorstvom ove grupe. Jedino što se zna jeste da će na predstojećem albumu sigurno pevati Sarah J, koja je već nastupila sa Massive Attack na festivalu u londonskom parku Finsbury. Ono što je takođe neizvesno jeste zvuk novog albuma, ali ako je suditi po njihovim izjavama da žele da zvuče kao Public Image Limited, onda možemo svašta da očekujemo...

*Tekst je objavljen u septembru 1997. godine u XZ magazinu broj 10

Oceni 5