Poetska radio drama
ibrahim hadžić

Photo: Lična arhiva

“Maternji jezik” Ibrahima Hadžića

NVO Centar za kulturu – Bihor objavio je CD sa radio dramom “Maternji jezik” Ibrahima Hadžića koja je nastala na osnovu istoimene Hadžićeve pesničke knjige. Radio drama premijerno je emitovana 15. januara na Radiju Crne Gore, Radiju 98 i Radiju Rožaje. Scenario za radio dramu napisao je Ibrahim Hadžić, dok adaptaciju i režiju potpisuje Mirsad Rastoder.

Uloge tumače Seniha Tahirović (majka), Adnan Hadžić (otac), Adis Murić (Musafir), Bahrija Baka Nurković (tetka), Nermina Hadžić (komšinica), Lejla Kalač (snaha), Mirza Luboder (pisac), Adnan Hadžić i Enes Nurković (reperi). Epizodni glasovi: Nedim i Zakir Tahirović, Damija Hadžić, Faris Zekić, Faik Kalač, Šemsudin Kujević, efendija Amel Ramović.

Ton majstor radio drame je Jovica Trajkovski, a muzičke urednice Nada Vučinić i Jasna Kalač. Za muzičku ilustraciju korišćene su kompozicije etno grupe "Teferidž"i drugi instrumentali. Organizatori su Seniha Tahirović i Predrag Kadović. Radio drama je realizovana uz projektnu podršku Fonda za zaštito i ostvarivanje manjinskih prava i produkcionu logistiku Radija Crne Gore i  NVO Centar za kulturu - Bihor.

Poetska radio drama "Maternji jezik", po stihovima Ibrahima Hadžića, urađena je u formi kućnih razgovora brojne porodice i njenih susjeda i musafira, u okruženju u kojem se oduvijek raspredaju priče o svemu: o sebi samima, o čudesima prirode, životnim okolnostima, ratnim posljedicama, ali i o doživljenoj diskriminaciji, sumnjama i strahovima; uz sve to, pripovijedači su ponosni što imaju ljijep govor.

Riječ je, u stvari, o jeziku koji je pun lokalizama, gramatičkih nepravilnosti, orijentalizama i zanimljivih prastarih riječi koje je sačuvala Majka, glavna ličnost drame i personifikacija svih žena rožajskog kraja ili žena Bošnjakinja.

Ona suptilno i majčinski nenametljivo brine za svoju djecu, unučad, komšije i rođake, ali u sebi nosi i osjećanje opšte brige za opstanak naroda i očuvanje autohtonog identiteta. Prate je likovi koji dočaravaju lirski obojen, na mahove i komičan, katkad i sasvim običan, prozaičan život, ali sa psihološkim i sociološkim karakteristikama tipično naših ljudi. 

“Svu tu slojevitost njihovih razgovora nastojali smo dočarati radiofonskim "slikama", koje iz tradicije i sjećanja crpe vječite teme i dovode ih pred savremeni naraštaj, trudeći se da prenesu poruku novim generacijama”, naveo je reditelj Mirsad Rastoder.

“Ne smijemo zaboraviti da je nasljeđe, posebno jezičko, bazična podloga kreativnosti i zamajac stvaralačkog impulsa, te u tom smislu, vjerujemo da poetska radio drama Maternji jezik - rožajski govor, zaslužuje punu pažnju, ne samo lokalne zajednice, već svih slušalaca Radija. Svi smo mi kući kad čujemo i slušamo jedni druge”, poručio je Mirsad Rastoder.

Izvođači radio drame su glumci-naturščici iz Rožaja, moglo bi se kazati iz pjesnikov roda, ne bi li se sačuvao duh pjesništva, i akcenatska karakteristika lokalnog, rožajskog govora.

“Preslušao sam Maternji jezik. To je veličanstvena poema jeziku i životu. Više nije bitno da li je svaki glas pogođen, bitno je da je uhvaćena atmosfera, bitno je da se s vremena na vreme iskarade neki smješak, da se povremeno naježi svaka dlaka na rukama. Zbirka pjesama Maternji jezik pretvorena je u uzbudljivo dramsko djelo, u kojem osim jezičkog blaga, do izražaja dolaze životne brige i zbilje; često začinjene specifičnim životnim humorom. Čestitam svim učesnicima”, zapisao je u poruci Ibrahim Hadžić.

O knjizi “Maternji jezik” pisali su, između ostalih, i Sinan Gudžević i Dragoljub Stanković. Prenosimo delove iz njihovih tekstova.

Sinan Gudžević: Hadžić je posegnuo za jezikom svoga kraja i djetinjstva kao za istinskim vlastitim jezikom, jer mu je onaj jezik koji zovemo standardni ili normirani za ovu zbirku bio nejak ili nepodesan za standardnost njegova djetinjstva, i za govor zajednice u kojoj je rođen i rastao, te i za govor njegove majke. Tu su i standardnost i norma i kôd drukčiji od onih izvan toga svijeta. Lako je vidjeti da je takav pjesnikov izbor bio i valjan i nužan, a što je to učinio sa sedamdeset godina, može se uzeti i kao dokaz tvrdnji onih pjesnika da za dijalektom s pravom posežu samo ljudi od visoke kulture onda kad im je takozvani krovni jezik te kulture nedostatan ili neadekvatan da u njemu izraze ono što osjećaju da im valja izraziti

Dragoljub Stanković: Ako je P. P. Njegoš dao „muški princip“ borbe sa silama nemerljivim, nekadašnji, davni, a koji je jezički i misaono kruna jedne epske tradicije, Maternji jezik Hadžićev čita se kao „ženski odgovor“ na istu razapetost ljudskog bića, egzistencijalni, kao integralan i autopoetičan odgovor svesti na položaj nepripadanja i neuklapanja u celinu društva, svetskih podela, kao osećanje izuzetnosti, pokazuje nam načine, strategije izdržavanja tog „na strašnome mestu postojanja“.

Oceni 5