Kad primitivci uzjašu na vlast
Gluu 03 S

Photo: Lukor.net

Megacar Dritan, lijeva ruka pravde

Kad god bih prvih dana nakon avgustovskih izbora u medijima vidio Dritana Abazovića, śetio bih se pjesme „Maroko“ Svjetskog Megacara Antonija Pušića. U toj pjesmi, naime, mali od palube „skine njufer“ u marokanskoj luci s lokalnom zastupnicom najstarijega zanata, pa ga nakon što nastavi putovanje, nestašni pomorci uočivši njegovu čežnju za Marokom, uvjere da je sljedeća luka u koju će pristati opet Maroko. Zabluđeli „mali od palube“ po prispjeću broda u novu luku nestrpljivo istrčava, saginje se i ljubi zemlju uvjeren da je riječ o Maroku, a ono – Kardeljevo.

Mislio sam, eto, da je Dritan još jedan u nizu naivnih zanesenjaka, željnih pažnje i ljubavi, kojeg njegovi zlobivi drugari, umjesto ka žuđenoj Crnoj Gori, zelenoj zemlji pravde i morala, vozaju ka Ravnoj Gori, etnički čistom ostvarenju svih velikosrpskih vlažnih snova.

A onda je Dritan započeo svoj delirijumski ples, otrčavši u manastir, po njegovim riječima „s velikim zadovoljstvom“, da mu skroje Vladu. Kad se doznalo da će nova ministrica nauke, prosvjete, kulture i sporta postati samozvana „žena-četnik“, Dritan je lakonski rekao da ne poznaje kandidatkinju, iako su kamere cijelih mjesec dana ranije zabilježile da je dotična bila u ulozi Dritanove prevoditeljice!? Potom se dohvatio pendreka ubjeđujući nas da neće dozvoliti da u bezbjednosni sektor priviri iko ko radi protiv nacionalnih interesa, aminujući potom da na čelo ANB-a dođe osoba bliska ruskim i srpskim (para)obavještajnim krugovima.

Onda se malo dopisivao s Komšićem, koji to zapravo nije, koreći bosanske zvaničnike zašto ne zažmure na jedno oko što njegov nadređeni čestita dan kad je 1992. godine donijeta odluka da se BiH uništi kao država, nakon čega je uslijedila operacionalizacija plana u vidu etničkih čišćenja i genocida. Uslijedio je i fatalni pomen mita teškog 21 milion, za koji se Dritan čas śeća da mu je nuđen, a čas ne može da se śeti od koga i kad je stigla nepristojna ponuda. Ko biva, 21 milion se insanu svako malo ponudi. Čuvajući nacionalnu bezbjednost Dritan je nedugo potom riješio da ugosti „američkog diplomatu“, a ono đakon SPC povezan, kako izgleda, s obavještajnim službama. Na kraju navodno je  dobio poziv od Oksforda da održi predavanje – u Beogradu!?

Je li Dritan izrastao u masnoga lažova ili od posla nema kad oka sklopiti, pa je nesanica razlog ove javne smušenosti, moglo bi se i nagađati, da nije što jeste. A to što jeste opet me podśeća na jednu pjesmu Svjetskog Megacara, u kojoj veli: „Igrač igra, krupije se znoji / Titanik tone, putnici dremaju / budala ne zna da tamo gdje ide / žetoni vrijednosti nemaju.“ Ili na jednu drugu koja ponajbolje opisuje novu crnogorsku vladajuću elitu: „Kad primitivci uzjašu na vlast, / ispadne iz igre dostojanstvo i čast...“ U međuvremenu, Dritan se okružio pretorijancima,  bivšim Cetinjanima (jer biti Cetinjanin osobita je privilegija koja se ne dokazuje pukim izvodom iz matične knjige rođenih ili dokazom o prebivalištu), na koje baš kao da je mislio Svjetski Megacar slažući riječi za pjesmu „Ulizica“...

Suočen s mučnom ulogom protočnog bojlera velikosrpske kampanje u Crnoj Gori, sa srozavanjem i ono malo ugleda što mu je ostalo nakon što je zaigrao ples s ravnogorskim vukovima, Dritan je riješio da poradi na svom imidžu, otkupivši prava za javne istrage, hapšenja i suđenja od znamenite marketinške agencije „Vučić & co.“ Krenulo se pompezno u stilu Đekne, pismom upućenim preko DHL-a, a nastavilo uz znatno više glamura – tvit hapšenjima, nakon kojih slijede konferencije za štampu, na kojima Dritan (poznat i kao „Kudravi Duče“ ili „Mali Berija“, a tu je i jedan karakterni nadimak dobijen u Skupštini CG od njegova ljutog političkog takmaca koji mu je legao taman kao i onaj živopisni nadimak što ga je Željku Ivanoviću skrojio Marko Vešović) mlatara rukama predstavljajući se kao Sveto trojstvo:tužilac, policajac i sudija u jednome.

No kruna Dritanove vlastodržačke onanije je najnoviji tvit: „Pola Crne Gore ne spava jer je ruka pravde počela da djeluje!“, propraćen fotografijom upravo Dritana s podignutom rukom, i to lijevom. I sad, dok gledam tu nadutu, nesanicom iznurenu facu palanačkog onaniste, nabijeđenog da je Gospod Bog lično, priśećam se još jedne pjesme Svjetskog Megacara, što se završava stihovima: „Ugasi TV, vidiš da te truje / Pristojnog čoveka nateruju da psuje / A onda će oni kao Hitler, Čaušesku / S položaja pasti uz larmu i tresku.“

P. S. Pozivam koordinatora svih službi bezbjednosti da u skladu s ovlašćenjima preduzme mjere da u obračunu s pola Crne Gore krene prvo od mene, jer je ovaj tekst, van svake sumnje, mafijaško-lopovskog karaktera te uperen protiv legitimnih rezultata izbora koji su na vlast doveli, po riječima iskusnih pravnika, Organizovanu kriminalnu grupu, poznatu i kao izdajnička Vlada Crne Gore. Kao budući uhapšenik i osuđenik, umoljavam lijevu ruku pravde, omnipotentnu kakvom ju je Savaot načinio, da po mene dođe lično. Čekaću je ovih dana – na Cetinju.

*Tekst prenosimo s portala AntenaM

Oceni 5