Mentalne i tjelesne rane

FILM: Causeway; drama; SAD, 2022. 

REŽIJA: Lila Neugebauer 

ULOGE: Jennifer Lawrence, Brian Tyree Henry 

OCJENA: *** ½

Nepunu 21 godinu imala je Jennifer Lawrence kad je bila nominirana za Oscara zahvaljujući ulozi u malom nezavisnom filmu “Zimska kost”. Oscara nije dobila pored Natalie Portman (“Crni labud”), ali nominacija je lansirala glumicu u hollywoodske zvijezde.

Ubrzo je Lawrence postala protagonistica “mainstream” blockbusterskih spektakala (serijali “X-Men” i “Igre gladi”, “Putnici”), tj. prestižnih oskarovskih filmova (“Američki varalice”, “Joy”) koji su joj na koncu i donijeli zlatni kipić (“U dobru i zlu”). Ipak, da joj je to s vremenom dojadilo, sugerirale su njezine hrabre uloge u filmovima “Majka!” i “Crveni vrabac”.

Nakon apokaliptičnog hita “Ne gledaj gore”, Jennifer se ponovno odlučila za promjenu, ali ovaj put se vratila “Winter’s Bone” korijenima. Film “Causeway”, igranofilmski prvijenac redateljice Lile Neugebauer (dobra serija “Sluškinja”) bio je prijeko potreban zvijezdi koja odavno nije snimila nešto ovako glumački iskreno i intimno.

Nastao u produkciji američke “indie” kompanije A24 i premijerno prikazan na festivalu u Torontu, gdje ga je za kino/streaming distribuciju kupio Apple TV+, “Causeway” podsjeća zašto je Lawrence jedna od najboljih glumica svoje generacije.

Doduše, nominacija za Oscara je izostala za nju, iako je mogla naći svoje mjesto među nominenticama, ali nominiran je zato, u kategoriji sporedne muške uloge, njezin glumački partner, nikad bolji Brian Tyree Henry (“Udovice”, “Hotel Artemis”, “Vječnici”, “Brzina metka”).

Jennifer je nesebično dala prostora Henryju zahvaljujući “low key” izvedbi a la “Zimska kost” koja se fino nadopunjuje s glumčevim nastupom. Cijeli “Causeway” je, zapravo, “low key” drama kojoj je ponekad to i mana, u smislu da u konačnici ne izaziva očekivane dramske tenzije i katarzične emocije, premda većim dijelom postiže katarzu barem za likove, ako ne i gledatelja.

No, redateljica Neugebauer i troje scenarista, Ottessa Moshfegh, Luke Goebel i Elizabeth Sanders, njeguju takav pristup priči na temu povratka (ranjenih) vojnika s (bliskoistočnog) bojišta, njihove psihofizičke rehabilitacije i/li privikavanja na civilni život daleko od prve crte, drukčiji u odnosu na slične trenutke u, primjerice, “Naredniku Jamesu”.

Lawrence glumi Lynsey: pripadnica Inženjerskog korpusa Vojske SAD-a pretrpjela je ozlijedu mozga nakon eksplozije vozila u Afganistanu. Srećemo je na rehabilitaciji dok ponovno uči kontrolirati pokrete držeći čašu vode ili perući zube. “Bit ću dobro”, tvrdi Lynsey koja će kad se vrati kući upoznati mehaničara Jamesa (Henry) i povezati se s njime. James skriva neke svoje traume i demone, oslikane u teškoj tjelesnoj ozljedi, odnosno amputiranoj nozi.

Likovi ostvaruju (ne)očekivanu povezanost i, zahvaljujući promišljenoj režiji i glumcima s odličnom kemijom, fino se nadopunjuju i upotpunjuju u mentalnim i tjelesnim ranama, osjećaju krivnje. Uloge su intuitivne, prirodne, humane i glumci nadilaze određene klišeje autentičnošću izvedbe, suptilnim gestama i govorom tijela. “Causeway” je jedan od najtiših američkih filmova u posljednje vrijeme, srodniji nezavisnim dramama s logom A24, nego oskarovskim ostvarenjima nerijetko povišenih emocija.

*Prenosimo iz Slobodne Dalmacije s dozvolom uredništva