Rečnik zaljubljenika u Indiju: Agra i Tadž Mahal (3)
Indija Agra Tadž Mahal

Photo: www.enchantingtravels.com

Mesto gde se čak i smrt na trenutak poništava

Gotovo sasvim slučajno, abecedni redosled izabran za ovu knjigu navodi nas da grad Agra bude na njenom početku. U njemu se uzdiže Tadž Mahal, čuveni spomenik, neizostavno mesto posete, simbolična slika Indije. Mogli smo je sačuvati za kraj, kao apoteozu. A evo je, dakle, na početku.

Smeštena na obalama reke Jamune, južno od Delhija, Agra je stari grad poznat još iz antičkog doba. Podložna promenljivoj sreći, bila je u više navrata, naročito pod Mogulima, prestonica Indije. Zaslužuje da u njoj provedemo barem dva dana i predstavlja lepu usputnu stanicu na prvom putnom pravcu koji će ići od Delhija do Agre, Gvaliora, Orče, Kađuraha da bi kasnije nastavio do Bopala ili gore ka Vanarasiju. Iz Delhija je bolje ići avionom ili vozom, jer je put spor i prašnjav. Kao što kažu vodiči: ne preporučuje se.

Gotovo sve građevine koje se posećuju u Agri izgrađene su u XVI i XVII stoleću, u vremenu sjaja i raskoši. Agra predstavlja celinu, ali su ipak retki turisti koji kreću u sistematski obilazak. Njih samo jedan spomenik zaokuplja, hipnotiše.

Međutim, nemoguće je da se uz Tadž Mahal ne posveti najmanje dva sata ogromnoj Crvenoj tvrđavi, mešavini moći i sklada, carskom boravištu velikog Akbara. Lavirinti, terase, prestona dvorana, prolazi, prostorije za odmor sa stalnim provetravanjem nadnose se na svakom koraku nad Jamunom i magnetskom privlačnošću skreću pogled ka Tadž Mahalu. Ali, pažnja: Akbar u svoje vreme nije mogao da ga posmatra, jer nije ni bio izgrađen. Blizu sto godina deli palatu od grobnice. Pored tvrđave-lavirinta, takođe vredi proći kroz džamiju s tri kubeta, zvanu Džama Masdžid. Treba čak preći Jamunu da bi se video prefinjeni mauzolej Itimada el Daula, koji je jedna persijska pesnikinja podigla svom ocu 1626. godine. Preporučljivo je da svaki posetilac, ako je to moguće, trasira svoj put, da izbegne uobičajene obilaske i tamo i drugde. U Agri smo na muslimanskoj teritoriji i sve nam potvrđuje ili nagoveštava da je tako. Ali reč je o persijskom islamu, posebno prijatnom i kitnjastom, gde su zadržavanja nužna i nepredvidljiva. Sve ukazuje na to da je Persija u određenom istorijskom trenutku zauzela Indiju, više naoružana vajarskim dletima nego bodežima.

U svakom slučaju, ma šta da se kaže, svako, tek što stigne, hita u Tadž Mahal. Tu je glavna prepreka gomila posetilaca. Zbog toga tamo treba ići rano ujutru ili kasno uveče.

Uz piramide u Gizi ovo je najčuvenija grobnica na svetu. Potpuno bela uzdiže se usred vrta, okružena kanalima, bazenima, s dvema džamijama koje stoje na podjednakoj razdaljini od nje s istočne i zapadne strane, ali su njen sastavni deo.

Mogulski car koji se zvao Šah Džahan položio je tu posmrtne ostatke svoje omiljene supruge, poznate pod nadimkom Mumtaz Mahal, Izabranica ili Biser harema, pod pravim imenom Ardžumand Banu Begam, i sama persijskog porekla. Umrla je 1631. na porođaju, rodivši, prema hronikama, deveto ili četrnaesto dete. Čitavog života, čak i u porazu i nemirima, bila je verna svom suprugu. On, koji je tada imao trideset devet godina, odlučio je da učini besmrtnom onu koju je upravo bio izgubio. Ljubav, smrt i umetnost: Agra predstavlja jedno od mesta njihovih čuvenih sastanaka. Nesumnjivo najlepše ikada zamišljeno.

Radovi su trajali od 1632. do 1648. i niko ne može da kaže ko je bio glavni graditelj. Jedno od najvećih svetskih remek-dela ostaje anonimno, a to nije jedina njegova čar. Pominjali su se čuveni arhitekta Ustad Ahmad i njegov brat Ismail Kan, Iranac Amanat Kan Širazi, jedan Venecijanac po imenu Đeronimo Veroneo, pa čak i jedan francuski zlatar, Ogisten de Bordo. Sve ove atribucije i dalje su predmet sporenja. U svakom slučaju, kolektivno delo, što je ovde paradoksalno.

Mauzolej doista najpre iznenađuje utiskom jedinstvenosti. Ako neko stigne u Tadž Mahal dolazeći iz pokatkad halucinantnog obilja hinduističkih hramova na jugu, upravo se nameće i ističe ta jedinstvenost. Jedan oblik, jedan materijal, jedna boja. Islam potire politeistički nered i postavlja jedno usred mnoštva. Svet se pojednostavljuje. Neki kažu da se osiromašuje, da lepota zaklanja istinu, da oblik potire život.

Unutrašnji sklad Tadž Mahala jeste stvaran, ali je prilično teško opaziti ga. Preporučujem da se posle obaveznog obilaska stepeništa, platforme, četiri minareta, glavne unutrašnje dvorane i same grobnice vratite u vrt i jednostavno sednete na travu, pored nekog mesta s vodom, na primer.

Dobro je da tamo, ne misleći ni na šta pustite da vam se pogled bez žudnje spusti na spomenik i da prati, naročito pred kraj popodneva, blage promene svetla. Ne treba razmišljati, pa čak ni misliti. Sklad je osećaj koji nam dolazi tek kada odustanemo od toga da ga spoznamo. Neobjašnjiv je, jer prevazilazi lepotu. Neizreciv je. Pravila kojima su se vodili nepoznati graditelji gube tada sav značaj. Dovoljno je biti tamo i prepustiti mu se. Tada se čak i smrt na trenutak poništava.

Zahvaljujući abecednom redosledu, koji Agru stavlja na početak ove knjige, naša šetnja po Indiji počinje jednim samozaboravom. Nismo mogli zamisliti bolji početak.

Dodaću i to da mnoge Indijce nervira tolika slava i zato tvrde da u Agri treba posetiti sve osim Tadž Mahala. To je nesumnjivo korak dalje. Ali pomisao da će nam, ako marljivo budemo lutali svuda pomalo po mogulskom lavirintu grada, Tadž Mahal doći kao nagrada, ima u sebi nečeg zagonetnog i zavodljivog. Sumnjam, ipak, da će se neko upustiti u takav eksperiment.

Oceni 5