Kad se u nozdrve uvuče domaća toplina

Miris vrućeg hleba

Hleib 01 S
Onda je zagrlim, kao što se već grle oni koji su se grlili pre nego je nebo postojalo. I dok je tako grlim, jedva čekam da se ujutro opet rodim, da sa njom opet ostarim, dok jednog dana ne zaspim, i nikad se više ne probudim, u nekim zboranim, pamučnim dlanovima, što na vruć hleb mirišu.

Natrag na tekst

Ostavite komentar:

Morate biti prijavljeni kako biste ostavili komentar