Iz romana „Grad u zrcalu“
Kovac 01 S

Photo: Hanza media

Mirko Kovač: Ogrezli u porocima prostačkog i niskog duha

Sjećam se, imao sam devet godina kada se jedna kći iz L.-a udala za muslimana, pa su neki roditelji nagovarali djecu da “začepe nos“ ako ih put nanese pokraj kuće udavače, činile su to i odrasle žene, dočim su meni moji roditelji priprijetili da takvo što ne činim, pala bi ljaga na našu porodicu, mi nismo zaostali i nikoga ne podvajamo, to je naš svijet, govorimo istim jezikom [...] zapamti, sine, mi smo potpuno isti, čak su i naša prezimena ista, jedino su razlike u imenima, a zar to smije biti razlog da se međusobno gložimo, tako je govorio moj otac, a ja sam ga svaki put pomno slušao; danas pak mislim da sam to osjećao i bez njegovih tirada, da sam nekim svojim čulom poimao ono što sam poslije proučio, a to je da su “nacije mit“ [...]

[...] A onda sam naišao u nekom časopisu na putopisne zabilješke britanskog arheologa i pisca Arthura J. Evansa iz septembra 1875. godine, u kojima između ostalog veli da su muslimanski žitelji u Bosni i Hercegovini „uljudni i da posjeduju urođenu otmjenost koja je zasigurno do njih stigla iz velikih istočnjačkih izvora i tradicija koje su ih prožele prelaskom na islam, pa im ukazujem dužno poštovanje, dočim su hrišćani, makar bili iz najvišeg društvenog sloja, zapanjujuće neuljudni i nezahvalni, ogrezli u porocima prostačkog i niskog duha“.

*Iz romana „Grad u zrcalu“, objavljeno na stranici fake poet

Oceni 5