Originalni hrvatski specijalitet
Rapska torta

Photo: Maja Danica Pečanić

Misterij rapske torte

Što je legenda o nekom jelu mističnija, to će okus biti zanimljiviji. U povijesti gastronomije isprepliću se razne priče i legende. A da… još ako cijela priča završava s: “originalni recept se čuva u jednom sefu, čiju šifru zna samo jedna osoba” jelo postaje savršeno.

Legendarne su priče kako se Franjo Josip izgubio u šumi, pa je naišao na neku kuću u kojem su mu spremili šmarn. Po drugoj verziji su mu servirali neuspjele (možeš misliti kako bi caru i kralju servirali nešto neuspješno) palačinke, pa ih je on prozvao “Schmarrn”. Ili recimo legenda o Sacher torti, pa onda opet o bečkom odresku, čiji je recept donio Franji Josipu feldmaršal Radetzky, koji je očito u krvavim bitkama protiv Talijana našao vremena za proučavanje recepata.

Ništa manje nije tajanstvena ni rapska torta.

No, koliko je tajanstvena, toliko je i savršena. Rapska torta, koja to zapravo nije, jer ni po čemu ne podsjeća na tortu, torta u čiju je povijest utkan i jedan papa. Osobno papa Aleksandar III. Rapsku tortu, čiji nam predivan okus daje točno izbalansiran okus Mediterana: badema, limuna i naranči, možemo smatrati originalnim hrvatskim specijalitetom.

O postanku rapske torte postoje dvije kompletno proturječne teorije. Po jednoj teoriji su je stvorile vrijedne benediktinke u čast dolaska pape, dok je po drugoj papa donio na Rab na poklon male tradicionalne toskanske kolačiće po imenu „ricarelli di Sienna“.

Zagovornici prve teorije, kao što saznah na Rabu, tvrde da je sama torta spiralnog oblika kako bi podsjećala na papin štap. No to je netočno iz dva razloga. Kao prvo, papin štap ima na vrhu razapetog Isusa. Kao drugo, završetak spiralnog oblika (poput rapske torte) oznaka je biskupskog štapa. Sad dolazimo do slijepe ulice, jer je zapravo taj spiralni oblik nastao tek oko 150 godina nakon navodne posjete pape Rabu. Do onda je biskupov štap završavao kuglom.

Ako znamo da papa Aleksandar III nije krenuo na pastoralno putovanje, već na sastanak sa svojim dugogodišnjim neprijateljem Fridrichom Barbarossom, sastanak o čijem će ishodu ovisiti povijest svijeta, teško je zamisliti da bi nosio kolačiće koje će dijeliti okolo gdje stigne. Iako, istina je da rapska torta okusom podsjeća na „ricarelli di Sienna“ i da je sam papa rodom od tamo, no u to vrijeme je većina bogataša i klera mediteranskih zemalja uživala u sličnim delicijama.

Kako bilo da bilo, sretan sam što postoji rapska torta, neovisno o papi. A još sretniji što sam sklopio prijateljstvo s odličnim ginom, originalnog imena “1177”.

I da ne bi netko kao ja danas, za jedno tisuću godina bio na mukama istraživanja povijesti ovog ukusnog gina kojeg možemo okusno spariti s rapskom tortom, preporučujem da se boca,s recepturom pohrani zajedno s navodnim “Izvornim receptom za rapsku tortu koji je zapisan krasopisom i koji se čuva se samostanu sv. Andrije” (moš mislit!).

*Prenosimo s portala Radio Gornji grad

Oceni 5