Stvari se izgube, ali njihova mjesta ostaju
Aaajo4

Photo: thequeerfrontier

Mjesta koja ostaju

Ovih dana, zaboravljam stvari, gubim ih,
zagubim naočare, izgubim olovku,
sekund prije, negdje, vidio sam plavu boju,
sad ne znam gdje je otišla.
Zaboravljam da odgovorim na pisma, da platim dugove,
zaboravljam da kažem zdravo i doviđenja prijateljima,
žaleći što mi ruke ostaju pune posla
koji ima malo veze sa mnom,
nekad, zaboravivši nešto,
ne mogu se čak ni sjetiti da sam zaboravio.

Majka mi je govorila da se vratim na ta mjesta
gdje sam zadnji put vidio, skinuo ili držao te stvari.
Ovako sam ih obično nalazio i bio presrećan.
Majka je govorila da ove stvari, gdje god da su,
naprave sopstveno mjesto i ne popuštaju lako.
Sada Majka više nije sa mnom,
samo njeno mjesto je ostalo.

Stvari se izgube, ali njihova mjesta ostaju,
krećući se s nama cijele naše živote.
Pomaknemo se drugdje, napuštajući naše domove, naš narod,
vodu, drveće,
kao kamen bujicom odnesen sa planine,
ta planina mora da još uvijek ima neko malo mjesto.
U međuvremenu, moj grad je potopila velika brana,
sagradili su drugi grad na njegovom mjestu,
ali ja sam rekao da to nije to, moj grad je sada prazan osjećaj.

Stvari se dese i onda prođu,
ali tamo gdje su se desile, ta mjesta se gomilaju,
ta mjesta se kreću sa mnom,
podsjećajući me na sve što sam zaboravio
i sve što sam izgubio.

*Prevela Vladana Perlić

Oceni 5