Mnoge nije stid da se krste kad prođu pored crkve
poštovanje
kad se prijavio
u policiji su nedelju dana tvrdili
da nisu videli hladnokrvnijeg ubicu
možda im je bilo malo krivo
što je bio tako miran
ubio sam džukelu
samo je rekao
i dao pištolj dežurnom
a ženi kazao
neka bude šta bude
niko u mojoj kafani
ne jede roštilj na crtu
ne svlači konobaricu
nije me ispoštovao
jel razumeš
kad je banuo s tetejcem
prekinuo u pola rečenice
svog partnera u poslu
uvlakača što je objašnjavao krimosu
kako je sa nekim rusima u tomsku
istakao špiritus iz lokomotive
dok je tamo radio kao limar
a kad je šaržer bio prazan
žalio se
da ortačka kobila u blatu leži
na sahranu došli kokošari
u crnim odelima
i rej ban naočarima za sunce
da isprate čoveka
koji je umro jer nije plaćao
kafanske račune
i sudiji bilo krivo
video dobar momak
samo prek
tako i rekao
ali morao da ga rebne
sedam godina
ne može manje
jer je išao kući po pištolj
i to pešice
a to ti je bajo
predumišljaj
u zatvoru folirao tuberkulozu
kako to može da se folira
ne znam
valjda je činio kome treba
uglavnom
ukurvao se u stacionaru
prebubao najgore
pustili na dobro vladanje
kad se vratio muljao ovamo i tamo
ali se stara ekipa navukla
heroin
mleveno staklo
mišomor
kako ko ima
a on jok
držao se loze i vinjaka
sin mu bio već veliki
krenuo u školu
pa kupio kola na autoplacu
da ga vozika
žena ga čekala
svaka čast
sedam godina
ni svetica ne bi izdržala
kola crkla
tražio da mu vrate pare
gazda mu se smejao u facu
pitao
znaš li
bre
ko stoji iza mene
znam
odgovorio
takve sam jebo u zabeli
ko jednom odrobija
zna da je sve
u poštovanju
završio kombinaciju kod dilera
a na pumpi benzin
uzeo žuto
zapalio autoplac
sve otišlo u pizdu materinu
opet u mardelj
povratnik
još sedam godina
mnogo bajo
ali sad dobro znaju
s kim imaju posla
oni su bili pesnici još tad
imali su stil i formu
istesanu rečenicu
ispečen zanat
izlazile im zbirke
još dok sam sa šlepera
u luci beograd
dole iza dunav stanice
istovarao brašno iz belorusije
to i parafin u rinfuzu
jebem ti
oni su bili pesnici
radili su ono što inače
pesnici rade
išli zajedno u bioskop
polemisali o životu
uvlačili se domaćicama
u kuhinje i gaće
a ja praznio kamione
sa momcima istesanim od brega
što od vrata kidaju glave
ako oči slučajno pošalješ
među sifone njihovim draganama
znate ih
to su oni kurčeviti u leđa
koji počinju da plaču
negde kod dvadesete tone
ne slušaju ih ruke
bajo
ne treba tu snaga
ne pomaže dizanje tegova
nego gade
šamaraj te džakove
slaži na palete
ili nikad pesnik od tebe
ionako nisi
ni za kurac
još jedan
pa još jedan
dvadeset komada do tone
svaki pedeset kila
bolje to nego kašika
sa usijanom lavom u livnici
ona ima šezdeset
onda stiže još jedan
počinje novo brojanje
nema kraja iako je deset uveče
a ti počeo jutros u šest
radi još
čekaju kamioni na carini
telefon zvoni sto puta na dan
i sto puta tvoj šef kaže
zvonilo ti dabogda u kapeli
ovo je poslednji za danas
pa se javi i klima glavom
dok stoji mirno i govori
da da da
da se čuje kako dobro jebu
a govnar pored tebe
žali se da ima bruh
ne može više
ti pakuješ i njegov deo
radnička solidarnost
lomi se kičma
mozak daje komandu
meso na rukama se ne pomera
ali ti ipak radiš
istovariš i to
a on te sutra ocinkari kod šefa
što si onomad zakasnio
deset minuta
belorusko brašno u luci beograd
to je bila poezija
subotom uveče šljokaš
sa sebi sličnim
posle petog zaboravljaš ko si
slažeš priču nekoj gaduri
da radiš u špediciji
ona ti ne veruje
normalno
i ti se pitaš
da li ići dalje
u jeftinije kafane
bliže pruzi
gde sevaju noževi
i smrde poljski klozeti
dok pesnici polemišu
o politici i ljubavi
u klubovima specijalne namene
oni se neće probuditi u nedelju
u kolima ciganske čerge
na zrenjaninskom putu
u krilu kalašture
kojoj je teško odrediti godine
koja se opet seli negde
bliže bakru i mesingu
kurvanju i gatanju
ili tek onako
a tebi se to lako može desiti
ali ne bežiš
ako je to život
to i živiš
oni ne povraćaju
pošto su zaboravili da jedu
dok su mešali pivo i žestinu
(kad ubaciš čašicu s vinjakom
u kriglu piva
to se zove podmornica)
ponosni su to likovi
i
ako je ono što pišu poezija
ovo to sigurno nije
stid
mnoge nije stid
da se krste kad prođu pored crkve
viđao sam
našminkane ribetine
i debele babe s brkovima
ispijene likove namučene kancerom
ne plaše se da ih drugi vide
ili to
ili je strah od smrti
jači od stida
neki se krste u potaji
da ih ne pojedu crvi
prijavili se kao donori
pa da ih za organe
ne ubiju na stolu
a mogli bi još koji dan
živ si
jebi ga
i kad si klinički mrtav
ili
da ih žive ne zakopaju
ko u onom filmu
kako se zvaše
tražio sam da me kremiraju
vele
da budem definitivno mrtav
pa se krstim
prijatelju
da me ne zaborave
u urni
*Iz knjige “Razgovori”