Moj divni divlji cvete, budi moja kurva!

Donosimo vam izbor iz pisama u kojima Džems Džojs, pišući svojoj supruzi Nori, svjedoči o teškim uslovima pod kojim su izlazile njegove prve knjige, o svojoj potrebi da odbaci društveno-religiozni poredak, ali i o averziji koju je osjećao prema Dablinu i Irskoj. Pisma su, međutim, zanimljivija po tome što i u njima autor Uliksa ispoljava svoj žestoki senzibilitet, jer ovdje kriterij ljepote postaje slast bestidnog voluptuoznog izražavanja, a u prebiranju po skarednim riječima, kao najljepšim izrazima ljubavi, otkriva se jaka potreba da se voli na jedan drugačiji način, mimo dobrih uzusa okamenjene bračne ljubavne gramatike.