Monika Herceg: Vrijeme prije jezika

Teorem o povjerenju

Vremenu dati da sasuši bolest,
da tišini ulije neizgovorivo u pukotine

Okrenut ćeš se mnogo puta
i shvatiti da srcem možeš tumarati godinama,
a da ne nađeš mjesto za odmoriti
Za najtmurnijih dana
svijet će se prenamijeniti za samoću

Ljubav često leži u lokvi šutnje
dovoljno dugo da iz nje
izlaze oživljene stijene

Kad te svlada umor, njena rebra za tebe
otvorit će se kao cvijet biljke mesožderke

Teorem o samoći

Obećati sebi odluku, prepredeno čekati da se sunce
spusti niz leđa i otići iz srca na vrijeme
da plamen ne zahvati suknju
Potom mravi, duljina puta koji odluku
pretvara u događaj, lisice koje u pjesmi traže
tragove izgubljenog plijena

Jednom će sve ovo biti
promjena ubrzanja ususret voljenima,
ako skočiš prenaglo bogu na ramena,
prevalit ćeš se natrag i bit će uzaludno
Samo su jedna vrata
za u čovjeka i u ljubav

Prije ptica, bili su pokušaji da nježnost nazoveš
ulicom, planinom ili oceanom
Djevojčice su se skupljale
na dnu te istine pokušavajući
postati svjetlost

Ljubav, nemjesto,
proglasila je državu
u neplodnoj tundri