Najviše te ljubim kad te puštam otići
Brasteff 33 S

Photo: Braca Stefanović/XXZ

Monogram na snijegu

Ispjegana bjelina: moj monogram na svemu.

U rasterima polja male su prepelice.

Pred praznorukim danom osjetim tremu.

Gledam gdje vjetar po kori rezbari tvoje lice.

Zime su kao kliješta: vade nam bitno rebro.

Od čega postali smo? U što se tijelo presvlači?

U procjepe i škarpe kaplje sivkasto srebro.

Gdje drama rastanka traje, jesmo li promatrači?

I Tanatos i Eros plešu u Freudovu loncu.

Obijest nam jela iz ruke u bujnoj raskošnosti.

Ne znamo što će od nas preostati na koncu.

Duh već kajase pušta laganoj pospanosti.

Šuma kraj groblja, ljuska kao razbijeno jaje.

Prazna me gnijezda plaše: Kamo odoše ptići?

Naš roman ima smisla jedino ako potraje.

No, najviše te ljubim kad te puštam otići.

*Prenosimo s portala Radio Gornji grad

Oceni 5