Možeš smatrati da si srećan
Avgustovska, po Preobraženju,
kad osahne jara i mladi noćni
vetar kad zavesama
stomake do grla napravi,
i kad krupozna
(preludijum i fuga br. 3)
kiša po cink-plehu krovnom
zabobonja
možeš smatrati da si srećan:
i govor
i sluh
prepustio si drugima,
nastojiš samo
da shvatiš
ono što mrak
onaj neprozirni
kazuje očima.
1994.