Imitator glasova
Ubistvo

Photo: www.thestatesman.com

Mučko ubojstvo proroka Grubera

Najuspješniji koncert

Jedno takozvano društvo za komornu glazbu, poznato po tome da svira samo staru glazbu i to na starim, izvornim instrumentima, a na programu ima samo Rossinija, Frescobaldija, Vivaldija i Pergolesija, sviralo je u jednom starom dvorcu na Atterseeu i tamo zabilježilo najveći uspjeh od svoga osnutka naovamo. Aplauz je prestao tek kada društvo za komornu glazbu na svome programu više nije imalo niti jedan jedini bis. Tek sljedećeg dana glazbenicima je objašnjeno da su svirali u zavodu za gluhonijeme.

Znanstvene svrhe

Jedan frizer koji je, nakon što je u svome salonu u Londonu jednom vojvodi — navodno je pripadao kraljevskoj obitelji — britvom odsjekao glavu, iznenada poludio, pa sada živi u ludnici u Readingu, u kojoj se nekoć nalazila poznata readinška tamnica, navodno je izrazio spremnost da svoju glavu stavi na raspolaganje u one znanstvene svrhe koje će, po njegovom sudu, za najmanje osam do deset godina Akademija u Stockholmu odlikovati Nobelovom nagradom.

Iseljenik

Nakon što je prije dvanaest godina iselio u Australiju, a prije dvije godine se vratio u Štajersku, moj nekadašnji školski kolega prije pola godine ponovno je iselio u Australiju, iako zna da će se i opet vratiti u Štajersku, te toliko puta iseljavati u Australiju i vraćati se u Štajersku dok u Australiji ili u Štajerskoj ne pronađe mir. Već je njegov otac, pekarski pomoćnik iz Molltala koji je išao u školu s mojim ocem, u životu najmanje dvadeset puta iseljavao iz Koruške u Štajersku, vraćajući se svaki put iz Štajerske natrag u Korušku, sve dok napokon nije pronašao mir, u Arndorfu kod Sankt Veita na rijeci Glan, gdje se u staroj kovačnici, koja mu je bila posljednje prebivalište, iz čežnje za Štajerskom objesio o željezni klin, a da pritom, kao što su mu tada, ali i dugo nakon smrti predbacivali, nije mislio na ženu i djecu.

Schluemberger

U Alzasu smo čuli da je u starački dom u Colmaru dopremljen jedan čovjek iz Seelestadta jer je njegova obitelj tvrdila da mu je osamdeset godina, što je proizlazilo i iz njegovih dokumenata. On sam neprestance je tvrdio da mu je tek šezdeset godina, što njegovi rođaci više nisu mogli slušati, pa su se potrudili da ga se prebaci u colmarski starački dom. Zagorčavajući svojoj obitelji život, koji je i inače s njime bio užasan, čovjek je doista danonoćno inzistirao na svojoj tvrdnji. Osim toga, godinama se nije prao, uvijek je hodao bos, a s vremena na vrijeme znao bi se nasred ulice pokazati gol, što bi dostajalo da ga daju zatvoriti u ludnicu, ali to mu nisu željeli učiniti. Tako su došli na ideju da ga pošalju u Colmar. Teškom mukom dopremljen u Colmar oteo se časnim sestrama koje su ga dovele u starački dom, te im je tek nekoliko sati kasnije uspjelo da ga uhvate. Ipak, časnim sestrama pošlo je za rukom nagovoriti ga da bez otpora uđe u starački dom. Te noći čovjek koji se vodio pod imenom Schluemberger zapalio je colmarski starački dom, pa je izgorjelo svih četiristotine osamdeset i sedam stanovnika. Među njima i on sam.

Produženje

Na okružnom sudu u Welsu jedna žena, koja je prije toga kažnjavana četrdeset i osam puta i koju je predsjednik suda odmah po otvaranju njene, kako piše Welser Zeitung, do sada posljednje sudske rasprave nazvao sudu dobro poznatom kradljivom staricom, a koja je sada bila optužena zbog krađe jednog njoj posve neupotrebljivog lornjona što ga je otuđila jednoj nedavno preminuloj posjetiteljici opere, koja, međutim, već godinama ne može hodati i ne odlazi u operu, pa iz tog razloga lornjon i ne koristi, a ustvari ga je već i bila zaboravila, što se pokazalo tijekom rasprave, željela je svoju kaznu od tri mjeseca zatvora produžiti za daljnjih šest tako što je odmah po izricanju kazne predsjedniku suda opalila pljusku. Navela je kako se nadala da će biti osuđena najmanje na devet mjeseci zatvora, jer na slobodi više ne može izdržati.

Odseljenik

Jednog takozvanog odseljenika, dakle nekadašnjeg seljaka koji je svoje gazdinstvo već predao sinu, a potom jedanaest godina živio u jednom bivšem podrumskom zdanju, u Breitenschützingu, gornjo-austrijskom mjestašcu poznatom po gustoj magli koja se tamo zadržava gotovo čitavu jesen i čitavu zimu, a od koje su mnogi stanovnici Breitenschützinga već poludjeli, poštar je pronašao mrtvog kada mu je htio donijeti mirovinu za tekući mjesec. Starac, invalid koji je u drugom svjetskom ratu na Kavkazu izgubio desnu nogu, a zbog hrabrog držanja pred neprijateljem bio odlikovan željeznim križem prvog reda, da se ne bi smrznuo, budući da mu sin i snaha koji su živjeli u svađi, ne pitajući mjesecima za svoga oca i tasta, više nisu davali drva, bacio je na kraju svoju drvenu nogu u peć, ali se, kako je žandarmerija ustvrdila, svejedno smrznuo kada se vatra definitivno ugasila. Protiv sina i snahe podnesena je prijava.

Švelja

Proroka Grubera iz Welsa ubio je onaj prijevoznik kojemu je prorekao da će mu žena umrijeti još prije Nove godine. Pod izlikom da mu želi pokazati svoj novi stan, prijevoznik je Grubera namamio u svoju novogradnju u Lichtenau, usmrtio ga udarcem i vlastoručno zazidao u takozvanom mrtvom podrumskom hodniku. Pred sudom prijevoznik je priznao da je još u ožujku odlučio ubiti proroka Grubera ako mu žena preživi Božić. Između Stefanja i Silvestrova dogovorio je s Gruberom da dođe k njemu na sat vremena kako bi njih dvojica nazdravila Novoj godini i kako bi se osvjedočio koliko je njegove ideje uzeo u obzir pri izgradnji svoje kuće. Za Grubera je rečeno da je bezazlen, za prijevoznika da je prepreden. Iako je od toga prošlo osam tjedana, sudski medicinar Breitenegger iz Beča uspio je u minutu odrediti trenutak Gruberove smrti. Prijevoznik je već godinama imao ljubavnu vezu s jednom šveljom iz Leondinga.

*Iz knjige “Imitator glasova”, preveo s nemačkog Boris Perić

Oceni 5