Moji saputnici: Rašid Muminagić - scenograf, glumac, režiser
Teatar Maske

Photo: The Odissey Online

Na dobojskim daskama koje život znače

Scenograf, glumac, režiser: Rašid MuminagićBoginja pozorišne umjetnosti Talija sišla je sa nebeskih visina i krajem šezdesetih godina 20. vijeka spustila se u Doboj uvjerena da će je inženjer Rašid Muminagić srdačno dočekati i zauvijek postati njen vjerni podanik. I sve je u naredne dvije i po decenije bilo kao u kakvom lijepom snu. Sa osmijehom u čudnom prosjaju kad se ljudi raduju jedni drugima, boginja je provela četvrt vijeka u društvu zaljubljenika u pozorište. Na pozorišnom nebu Doboja pojavilo se nekoliko izvrsnih glumaca, režisera, scenografa, kostimografa i muzičara koji će punim sjajem bljesnuti u više jugoslovenskih gradova.

S proljeća1967. godine otvara se čarobni krug pozorišnog amaterizma u Doboju.  Pozorišni amateri pripremili su i poslije trideset i devet proba odigrali predstavu ''Ženidba'' Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, u velikoj sali Doma JNA pred 635 gledalaca, 17. aprila, na Dan oslobođenja Doboja. Od tada pa do 17. aprila 1992. godine. Amatersko pozorište u Doboju pripremilo je blizu četrdeset premijera i bezbroj repriza ne samo u svom gradu nego i u više mjesta širom Jugoslavije. Godišnje su davali najmanje deset predstava. Kćeri i sinovi Talije bosanskog grada na tri rijeke stigli su da igraju i u Celju, Prizrenu, Vranju, Sarajevu, Slavonskoj Požegi, na Lastovu, Mostaru, Trebinju, Prijedoru, Travniku, Bugojnu, Konjicu, Derventi, Tuzli….

Škola glume za mlade: Glumica Slađjana BukejlovićČetvrt vijeka sve svoje slobodno vrijeme Dobojlija Rašid Muminagić posvetio je pozorištu. Prvo je sa nekoliko svojih prijatelja osnovao Amatersku pozorišnu scenu pa se zatim upustio u avanturu da formira i Amatersko pozorište čiji će status biti ovjeren na Festivalu amaterskih pozorišta Bosne i Hercegovine u Doboju 17. aprila 1972. godine, i to sa dramom ''Duboko je korijenje'' koji su napisali američki pisci Džems Gou i Arno D'Iso. Pokrovitelj Festivala je bio Jovo Mišković, predsjednik Skupštine opštine, čovjek koji je uvijek davao punu podršku i nesebičnu pomoć pozorišnim amaterima. Poslije uspjeha sa dramom ''U agoniji'' Miroslava Krleže u Travniku, opštinski rukovodioci priredili su čak i prijem za ekipu Amaterskog pozorišta. Muminagić je tada upitao da li bi im Radnički univerzitet i bioskop ''Partizan'', današnji Dom kulture, mogli da ustupe  pomoćnu, podrumsku prostoriju gdje su čuvani ugalj, metle i četke, a miševi kolo igrali. Odobreno je i glumci su krenuli u akciju da sami urede svoj budući pozorišni hram.  Neumorno su čistili nekadašnji memljivi podrum, krečili i uređivali. Veliku pomoć pružio im je arhitekta Remzija Korkut koji se odrekao honorara za projektovanjebudućeg pozorišnog kutka i uložio nešto svojih novaca. Rođen je hram boginje Talije - Teatar u magazi sa binom i 250 sjedišta.

Rašid Muminagić rođen je 1938. godine u Doboju završio je studije mašinstva u Sarajevu, i bio jedan od vrlo priznatih i cijenjenih inženjera u Tvornici kreča i zatim u Fabrici kompresora ''Trudbenik'' u Doboju. Još kao srednjoškolac i student uplovio je u pozorišne vode. Ljubav i strast prema pozorištu naslijedio je od oca Saliha i očevog i svog prijatelja Svetislava Svete Dakića, željezničara, koji su takođe bili zaljubljeni u pozorišne daske koje život znače  i često nastupali kao glumci; igrali su i u predstavi ''Sumnjivo lice''Branislava Nušića 1925. godine. A tu ljubav Rašid Muminagić krunisao je ne samokao scenograf, glumac i režiseru Amaterskom pozorištu, nego i dramski pisac.Napisao je pet pozorišnih komada – ''Bujrum'', ''Čestitamo'', ''Hobisti'', ''Frau fon aga Hasan'' i ''Furaju Slaveni južno''. ''Bio je stub pozorišnog amaterizma ne samo u svom gradu nego i u Bosni i Hercegovini'', zapisao je u svojim sjećanjima književnik i novinar Pavle Stanišić, koji je dvije decenije bez materijalne naknade uspješno vodio dvomjesečnu manifestaciju Aprilski kulturni mozaik u čijem je programu svake godine bila i premijerna predstava Amaterskog pozorišta.

Šekspir u Doboju : Nermil Bešlagić i Rašid Muminagić u predstavi Kako vam drago 1985. godineDobojski glumci i glumicekoračali su stepenicama uspjeha do samog vrha pozorišnog amaterizma u Bosni i Hercegovini. Bili su pomalo ljuti na list ''Glas komuna'' u kome sam nekoliko godina bio urednik jer se malo pisalo o radu Amaterskog pozorišta. Jednom mi je Rašid Muminagić to i spomenuo:

- Vi rijetko pominjete pozorišni život u Doboju i mislim da ste nepravedni prema nama.

Bio je u pravu taj veliki kulturni pregalac, moj prijatelj. Grijeh na moju dušu, moj dobri Rašo. I danas se kajem zbog toga. Ako je za utjehu, urednik Radio Doboja Esad Hadžikadunić bio je vrlo naklonjen pozorišnim entuzijastama i često su emitovani prilozi i emisije o radu Amaterskog pozorišta u kome je i jedna od glumica bila i njegova buduća supruga, doktorka Azra Hotić. Radio Doboj bio je u sastavu ''Glasa komuna''.

Dobojski pozorišni amateri  igralisu drame i komedije ne samo jugoslovenskih nego i svjetskih pisaca. Dobojlije i publika širom Bosne i Hercegovine  i Jugoslavije moglisu da gledaju pozorišna djela koja su pisali Branislav Nušić, Branko Ćopić,  Jovan Popović Sterija, Joakim Vujić, Isak Samokovlija, Miroslav Krleža, Vasko Ivanović, Kosta Trifković, Mišo Radivojević, Aleksije Marjanović, Pavao Pavličić, Igor Torkar, Andrej Hing, Borislav Pekić, Fadil Hadžić… i Nikolaj Vasiljevič Gogolj (''Ženidba''),  Johan Volfgang Gete (''Ifigenija na Tavridi''), Somerset Mom (''Sveti plemen''), Žan Batist Poklen Molijer(''Uobraženi bolesnik), Bertlod Breht (''Opera za tri polića'' ), Viljem Šekspir (''Kako vam drago'')…

Jedna od glumica iz Teatra u magazi Slađana Bukejlović, poslije završetka Akademije za scensku umjetnost u Sarajevu, često je navraćala u Doboj i otvorila školu glume za mlade – pionire i tinejdžere, dva puta sedmično i poslije nekoliko časova hrabrila svoje učenike da nastupaju pred roditeljima i u školama i tako pripremala buduće glumce i glumice za Amatersko pozorište. I Tomislav Mandić uspješno je radio sa najmlađima i pripremio dvije predstave – jednu po antologijskim tekstovima Duška Radovića: ''Kapetan Džon Piplfoks'' i drugu''Dječak sa ključem oko vrata'' Ljubice Ostojić.

Teatar u magazi u Doboju: Neda Arnerić, Mića Tomic, Rade Markovic, Rašid Muminagić i Zora Bajraktarević Nekoliko godina, kada su dobojski amateri nastupali na festivalama i pozorišnim igrama u Bosni i Hercegovini, u pravilu dvije prve nagrade – za glumu i scenografiju pripadale su Dobojlijama. Znalo se – najbolja amaterska glumica ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Jugoslaviji je bila Branka Alićehajić, koja je svoje zvjezdane trenutke ostvarila u ''Ifigeniji na Tavridi'', a titulu najboljeg scenografa uvijek bi ponio Rašid Muminagić.

Teatar u magazi je bio mjesto gdje su dolazili najpoznatiji jugoslovenski glumci i reditelji – Rade Marković, Neda Arnerić, Mića Tomić, Milena Dravić, Pavle Vujisić, Olivera Marković, Reihan Demirdžić, Relja Bašić, Ana Karić, Zijah Sokolović, Jelisaveta Sablić, Fabijan Šovagović, Milan Ajvaz,operska pjevačica Ljlijana Molnar, zatim Kaća Dorić, Maks Damadžić, Čedomir Ninković, Ratko Orozović, Radojko Malbaša, Žarko Mijatović…

Svoj Teatar u magazi glumci su zvali RUPA (Rašidovo udruženje pozorišnih amatera), a taj naziv – i gle čudne simbolike! –nosi i kafić u kome se danas toče alkohol i igraju neke druge igre. U današnjoj Rupi, koja nažalost oslikava i tragediju vremena u kome živimo, a čiji se kraj ni izdaleka ne nazire,  nema više ni P od pozorišta. To je sada rupa u kojoj je zakopano četvrt vijeka Amaterskog pozorišta u Doboju kroz koje je prošlo 450 ljudi, žena, djece, glumica i glumaca, dama i gospode, reditelja, scenografa….

Pune dvije i po decenije Doboj je bio grad bogatog pozorišnog života. I onda, 17. aprila 1992. godine, na Dan oslobođenja grada od fašizma, odigrana je i posljednja predstava Amaterskog pozorišta u Doboju.  To je bio pozorišni komad ''Furaju Slaveni južno'' Rašida Muminagića. Samo nekoliko dana docnije, vlast su preuzeli nacionalisti; sve što je bilo lijepo u kulturnom života grada nestaloje u ratnoj tmuši. Vojnici i vjernici preuzeli su sve u svoje ruke i vratili Doboj mnogo decenija unazad. Neko je davno u onoj Rašidovoj Rupi, punoj duha i pozorišne ljepote, ugasio svjetlo i danas tu vlada kulturna tama uprkos blještavim sijalicama krčme.

Posljednja predstava pred rat: Rašid Muminagić u predstavi “Furaju Slaveni južno”, 17. aprila 1992. godineDobojka Slađana Bukejlović, sada  glumica Narodnog pozorišta u Banjaluci, pokušala je da obnovi Amatersko pozorište u Doboju s početka 2010. godine. Ali, ni atmosfera, ni prilike nisu bile kao prije rata i sve se na tome i završilo. Istina, u Gimnaziji i Medicinskoj školi rade pozorišne sekcije, učestvuju na takmičenjima i osvajaju nagrade. Održava se Teatar fest u čije vrijeme ponekad gostuju pozorišne kuće iz Beograda, Banjaluke i nekih drugih gradova.

Pred sam početak rata, Rašid Muminagić iz očaja i protesta, kako je pisao novinar Aleksa Blagojević, proglasio je u Teatru u magazi državu apsurda – suverenu, demokratsku monarhiju Ignoriju. Proglasio je sebe suverenom, dijelio ministarstva šakom i kapom, svakom onom ko je davao prilog za opstanak države. Ignorija je imala svoj ustav, zakone i vlast, sve oličeno u suverenu beskrajno velike i blage duše koji je budžet trošio na hranu i piće za svoje podanike.

- Kako u vrtlogu opasnog vremena i požaru rata nestadoše i sami temelji nezaboravnog sna o nekom boljem dobu, tako ništa nije ostalo ni od Ignorije – pisao je na svom blogu gospodin Blagojević.

Rašid Muminagić bio jei  koautor povelike i značajne knjige ''Doboj u dvadesetom stoljeću'' napisane na blizu hiljadu stranica. Posljednjih četiri-pet godina života bio je usamljen u svojoj garsonijeri, bolestan i tužan. Umro je 2012. godine, izopšten, sa svojim sjećanjima i snovima na dane kada se lijepo, mirno, dostojno i bezbjedno živjelo i sa ljubavljui zanosom  igralo na pozorišnim daskama. Na daskama koje su ne samo simbolično i život značile.

Oceni 5