Na Goyinim najveličanstvenijim slikama
Na Goyinim najveličanstvenijim slikama kao da vidimo
ljude ovog svijeta
upravo u trenu kada
dosegnu ono što se zove
»ljudska patnja«
Grče se
u stvarnom gnjevu
nesreće
Zbijeni
ječe s bebama pred bajunetima
pod cementnim nebesima
u apstraktnom pjezažu spaljenih stabala
prevrnutih kipova šišmiša krila i kljunova
skliskih vješala
leševa i pijetlova mesoždera
i svih najstrašnijih
nakaza
»uobrazilje propasti«
jer tako su krvavo stvarni
kao da doista još uvijek postoje
Uistinu postoje
Samo se pjezaž promijenio
Još uvijek tumaraju duž putova
kojima harače legionari
lažne vjetrenjače i poludjeli pijetli
To su isti ljudi
samo još udaljeniji od domova
na širokim autocestama s pedeset traka
na asfaltiranom kontinentu
izbrazdanom primamljivim oglasnim pločama
koje reklmiraju imbecilne iluzije sreće
Slika prikazuje nešto manje mrtvačkih kolica
ali mnogo više prenapregnutih građana
u raznobojnim autima
koji imaju čudne registarske tablice
i motore
kojima proždiru Ameriku
*Izabrao i s engleskoga preveo Vojo Šindolić