Na sljepočnice ti kaplje crna rosa
Dječaku Elisu
Elise, kad kos u crnoj šumi zapjeva,
To je tvoja propast.
Tvoje usne piju svježinu modrog planinskog vrutka.
Kad ti čelo tiho krvari,
Ostavi legende drevne
I mračno tumačenje ptičjeg leta.
Ali ti mekim koracima u noć ulaziš,
Koja je puna grimiznih grozdova,
A pokreti tvojih ruku ljepši su u plaveti.
Bruji trnov grm
Gdje su tvoje mjesečaste oči.
O, kako je tome davno, Elise, da si preminuo.
Tijelo je tvoje zumbul
U koji redovnik voštane prste uranja
Crna spilja, to je šutnja naša,
Otuda, ponekad, izađe pitoma zvjerka
i polako spušta teške vjeđe.
Na sljepočnice ti kaplje crna rosa,
Posljednje zlato dotrajalih zvijezda.
Elis
I
Savršen je pokoj ovog zlatnog dana.
Pod starim hrastovima
Pojavljuješ se, Elise, u počivanju kolutastih očiju.
U njihovoj se plaveti zrcali sanak ljubavnika.
Na tvojim ustima
Utihnuše njihovi rumeni uzdasi.
Izvuče ribar teške mreže, podvečer.
Dobar pastir
Svoje stado vodi rubom šume.
O, kako si, Elise, sve svoje dane valjano proveo.
TIho pada
Niz gole zidove plava spokojnost masline,
Zamire mračno pjevanje nekog starca.
U zlatnom čunu, Elise,
Ziba se tvoje srce na pustom nebu.
II
Nježna glazba zvončića bruji u Elisovim grudima
Uvečer,
Dok mu glava u crn jastuk tone.
Plava zvijer
Tiho krvari u guštari trnjaka.
Tu suro stablo u osami čami;
Njegovi plodovi plavi već su pootpadali.
Znamenja i zvijezde
Polako tonu u večernje vode ribnjaka.
Iza brijega već je stigla zima.
Plavi golubovi
Piju noću ledeni znoj
Što oblijeva Elisovo kristalno čelo.
Sveudilj hulji
Samotnik vjetar oko crnih zidina Božjih.
*Prevod Vladislav Kušan