Izložba „Miranda – holokaust Cigana“, KC Eurodom, Osijek, 12. 04. 2018.
Miranda

Photo: https://www.osijek.hr

Nacistička propaganda protiv Roma

U Kulturni centar osječkog Eurodoma doputovala je neispričana i još uvijek nedovoljno istražena priča o holokaustu Roma u Drugom svjetskom ratu koja se može slobodno nazvati i – zaboravljeni holokaust. 

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana Roma, danas je u Kulturnom centru Eurodom organizirana izložba pod nazivom „Miranda – holokaust Cigana“ finsko-romskog umjetnika Veija Baltzara. Riječ je o putujućoj izložbi koja je dio međunarodnog putujućeg projekta „Kroz Mirandine oči“ i bavi se još uvijek nedovoljno istraženom i često prešućivanom temom genocida romskog stanovništva tijekom Drugog svjetskog rata ali i poslije njega u europskim zemljama. Autor izložbe, predsjednik udruge DROM i jedan od vodećih svjetskih romskih književnika i umjetnika, temu je obradio kroz osobnu potresnu priču Romkinje Mirande – jedne od rijetkih preživjelih žrtava holokausta i žene za koju se kaže kako je romska Ana Frank.

Izložbu su otvorili Veljko Kajtazi, saborski zastupnik romske nacionalne manjine i Ivica Vrkić, gradonačelnik Osijeka. Vrkić je objašnjavajući zašto je izložba otvorena u još uvijek nedovršenom prostoru KC-a rekao kako je to „nedovršeni prostor za nedovršenu priču“ aludirajući na činjenicu da je nad Romima također počinjen genocid tijekom Drugog svjetskog rata i procjene su da ih je oko pola milijuna bilo pobijeno, no njihova stradanja nekako su sve do danas prolazila ispod radara.

Igor Loinjak, povjesničar umjetnosti koji je održao uvodnu besjedu, istaknuo je kako je njihova žrtva zaboravljena te je njihovo stradanje opisao kao zaboravljeni holokaust. Pojasnio je i etimološko podrijetlo riječi Rom i Cigan (što na bizantijskom doslovno znači nedodirljivi, ali u smislu da su toliko diskriminirani i toliko na dnu društvenog poretka da ih se ljudi ne usuđuju ni dodirnuti) naglasivši kako je autor izložbe u naslovu namjerno ostavio riječ Cigan koja danas ima pežorativno značenje pa se zamjenjuje političko korektnijim izrazom Rom.

Vrkić je dobio pljesak kada je istaknuo otvorenost Osijeka prema svim nacionalnim manjinama, uključujući Rome (kojih u Osijeku ima oko 150), te kada je najavio kako će se Grad u suradnji sa zastupnikom Kajtazijem angažirati oko osnivanja udruge Roma koja bi trebala bolje zastupati njihove probleme i interese. Goran Ivanović, zamjenik župana osječko-baranjskog, najavio je kako će županijska Skupština na svojoj sljedećoj sjednici donijeti odluku o svečanom obilježavanju Dana nacionalnih manjina na području županije koji će se organizirati posljednji vikend u svibnju.

A što se same izložbe tiče, radi se od 20-ak platana velikog formata na kojima su tiskani kolaži sa slikama, tekstovima, isječcima iz novina i citatima brojnih znanih i neznanih likova koji su osjećali potrebu podijeliti sa svijetom što misle o Romima. A bolje da nisu. Ti citati su po meni možda i najstrašniji dio cijele izložbe; OK, fotke iz Aušvica i sličnih prostora za „rekreaciju“ ili „preodgoj“ kako to vole reći kurvini sinovi revizionisti povijesti strašne su same po sebi, ali mene fascinira rječnik onih nazovi intelektualaca koji su odlučivali o ukidanju prava, označavanju te potom deportaciji i smaknuću Roma (i Židova i ostalih manje vrijednih naroda kako je to „lijepo“ sročio Goebbels ).

Govorim o liječnicima, odvjetnicima, profesorima i drugim „stupovima društva“ koji su o Romima govorili kao o gamadi, uspoređivali ih sa štakorima, stjenicama i buhama i opravdavali zašto ih treba istrijebiti. I onda se pitaš kakvi su to intelektualci, kakve su to škole završili i kakav je to integritet ljudi, posebice liječnika jer ti su najgori, koji učlanjenjem u stranku i politiku zaborave na osnove ljudskosti. Onaj liječnik Hannerman je još 1938. govorio o biološkom istrebljenju Roma, koncept koji će Hićo i njegovi pobočnici početi provoditi tek godinama kasnije. Ali taj koncept logora smrti nisu isisali iz malog prsta niti im se objavio po duhu svetom; teorijsku podlogu za njega imali su upravo od ovakih „stupova društva“.

A da ne ispadne da su Romi bili jebena stranka samo za vrijeme naci Njemačke, na izložbi se govori i o progonima Roma u Rumunjskoj koji su se odigravali ne tako davne 1992. godine, a jedan od sugovornika opisuje i kako su ih tlačili za vrijeme komunizma i nakon njegovog pada.

I upravo zato je ovo nedovršena priča jer se, nažalost, Romi i dan danas u raznim dijelovima proganjaju i kinje. I kod nas su negativni stereotipi o Romima i dalje snažni, dijelom je to zbog same romske kulture: nomadskog načina života, „štancanja“ djece, običaja da se curice udaju čim dobiju prvu mjesečnicu, ranog napuštanja škola, povezivanja s krađama i drugim oblicima kriminalnog ponašanja… ali dijelom i zbog nas samih, one većine koja treba prihvaćati manjine bez obzira radi li se o nacionalnim, vjerskim, spolnim ili bilo kakvim drugim i omogućiti im prilagodbu u zajednicu u kojoj svi živimo.

Nešto se ipak mijenja, polako ali sigurno, i vrijednost ove i sličnih izložbi upravo je u tome da nas podsjeti da su i Romi ljudi sa svojim pravima koja su kroz povijest često bila gažena. Valjda smo od te nesretne povijesti nešto naučili, živimo u 21. stoljeću kvragu, ali sumnjam: kad slušam danas, anno domini 2018., kako današnji „stupovi društva“ provode katolibanizaciju ove države, govore kako je svijet ravna ploča, odobravaju nasilje nad ženama, glorificiraju NDH i ustaški režim i da ne nabrajam dalje, sve mi se više čini da smo na najboljem putu u srednji vijek. Na putu na kome ćemo svi skupa gadno najebati, Romi ili ne-Romi…

Cigan Hadžo

P. S. Izložba će u Osijeku biti otvorena do 19. travnja, ulaz je slobodan, a zainteresirani posjetitelji mogu ju razgledati od 18 do 20 sati. Preporučujem da svakako odete.

* Sa dozvolom autora, tekst prenosimo s njegovog bloga

Oceni 5