Polugodišnja muzička lista
Slowthai

Slowthai

Photo: Phil Smithies

Najbolje iz 2019... do sada

10. Strands of Oak - Eraserland (Dead Oceans)

Timothy Showalter je na svom šestom albumu kao Strands of Oak uspio spojiti dream pop estetiku sa heartland rock senzibilitetom bez vidljivog napora i očitih rezova. Potpomognut članovima My Morning Jacket u ulozi pratećeg benda, Showalter isporučuje pjesme koje su podjednako posvećene brbljavom kantautorskom osjećaju za svakodnevnu melankoliju i preciznim zvukovnim detaljima koji te slike prenose slušatelju u "podušeno epskoj" maniri.

9. Michael Abels - US OST (Black Lot Music)

Skladatelj Michael Abels pokazao je zavidnu originalnost u glazbi za prethodni film Jordana Peelea "Get Out". Njihova nova suradnja odlazi još dalje spajući nasljeđe klasične glazbe za trilere i horore, posebice autora poput Krzysztofa Komede, Bernarda Herrmanna i Jerryja Goldsmitha s natruhama hip hop/rnb ritmike i suvremenog zvučnog dizajna.

8. Seeyouspacecowboy - Songs for the Firing Squad (Pure Noise)

Prošlo je cijelo desetljeće otkad sam čuo screamo/metalcore bend koji mi okupirao pažnju toliko koliko Seeyouspacecowboy, petorka iz San Diega. U najboljoj tradiciji bendova poput Orchid, Ampere ili The Locus, Seeyouspacecowboy favoriziraju kratke grčevite i nervozne izboje energije koje nazivaju pjesmama i sarkastične naslove poput "911 Call: "Help I've Overdosed on Philosophy!", "You Can't Get Goose Justice in Fox Court, Just Spit on the Judge" ili "Self Help Specialist Ends Own Life”. Uz sve navedeno, njeguju za standarde modernog metalcorea netipično organsku produkciju i hektičnu strukturu pjesama, kao i rijetko efektne breakdownove.

7. Christian Scott aTunde Adjuah - Ancestral Recall (Ropeadope)

Trubač Christian Scott aTunde Adjuah već nekoliko godina izdaje zanimljiva ostvarenja na kojima spaja jazz, razne oblike elektronike i različite world music utjecaje. Ancestral Recall možda je njegovo dosad najcjelovitije i napromišljenije ostvarenje. Neobični ritmovi i truba koja zvuči glas iz druge dimenzije upotpunjeni su s nekoliko gostovanja pjesnika Saula Williamsa čija suzdržana, a opet autoritativna izvedba cijelom projektu daje osjećaj neke nedefinirane, univerzalne duhovnosti.

6. Vampire Weekend - Father of The Bride (Sony)

Dugoočekivani četvrti album Vampire Weekend je gorko slatki dupli album koji služi kao podsjetnik da je njihova sposobnost eklektične melodioznosti još uvijek spretno sparena s sklonošću Ezre Koeniga da svu tu slatkoću začini s stihovima iz kojih mrak izviri kad najmanje očekujete. Vampire Weekend su i dalje bend čija poletnost, usiht i afropop stilzacije mogu itekako zavarati slušatelja, no možda je upravo u tome štos.

5. Better Oblivion Community Center - Better Oblivion Community Center (Dead Oceans)

Nemojte ovaj album zvati pločom dueta. Bridgers i Obrest kreirali su ravnopravni i iznenađujuće komplementarni autorski svijet unutar kojeg su vokalne harmonizacije samo jedno oruđe iz bogatog arsenala. Usamljenost, tehnologija, otuđenost i politička neizvijest ugrađene su u niz eklektičnih, a opet jako čvrsto strukturiranih folk rock pjesama koje služe kao svojevrsni self help priručnik za skeptike.

4. Deafkids - Metaprogramação (Neurot)

Čak i uz sav eklekticizam svojih slušalačkih navika, rijetko izgovaram "koji je ovo kurac?" kad slušam neki novi album. Uz to, ne znam ni kad se dogodilo da sam unutar pola sata deset puta promijenio mišljenje iz "ovo je govno" u "ovo je genijalno" i natrag. Brazilski trio Deafkids očigledno ne mari kako ćete kvalificirati njihovu glazbu. Dub? Avangarda? Metal? Punk? Noise? Krautrock? Sve od navedenog? Da, ali i puno toga više. Album koji antagonizira, zbunjuje i hipnotizira, a to danas nikako nije mala stvar.

3. Joshua Abrams & Natural Information Society - Mandatory Reality (Eremite)

Čikaški basist i multi instrumentalist Joshua Abrams lako bi mogao biti najkonzistentniji i najpodcjenjeniji glazbenik desetih, što zapravo nije ni čudo jer nakon dva desetljeća suradnji s svima od The Roots do Tortoise i Bonnie "Prince" Billyja sa svojim rotirajućim ansamblom Natural Information Society radi glazbu posve izvan vremena. Negdje na raskrižju jazza, minimalizma i world musica, Abrams & Natural Information Society kreiraju organske, duboko meditativne kompozicije često maratonskih trajanja koje vas bez problema izbace iz stvarnosti. Fascinantno!

2. Jamila Woods - Legacy! Legacy! (Jagjagwar)

Drugi album Jamile Woods je tour de force modernog neosoula. Uokvirene raskošnom organsko-elektronskom produkcijom, u pitanju su pjesme koje na promišljen, osoban i kreativan način odaju počast (mahom) afroameričkim društveno kulturnim ikonama. Mali, jednostavni podsjetnik da aktualna urbana kultura nije samo nizanjenje mumljanja, sub basa i hi hatova koji probijaju mozak.

1. Slowthai - Nothing Great About Britain (Method Records)

Original Pirate Material za post Brexit generaciju. Vjerojatno najpotentnija, najsirovija i najiskrenija demonstracija uličnog rapa godinama unazad. Slowthai se na debitantskom albumu predstavlja kao kroničar dna, vođen tipično britanskim sarkazmom i crnim humorom. Pojavi li se ove godine s druge strane oceana bolji i zaokruženiji hip hop album bit ću ugodno iznenađen.

Časni spomeni (bez posebnog redoslijeda):

Control Top - Convert Contracts

Deerhunter - Why Hasn't Everything Already Disappeared?

Stella Donnelly - Beware of the Dogs

Bruce Springsteen - Western Stars

Ariana Grande - Thank you, Next

Flying Lotus - Flamagra

Lost Under Heaven- Love Hates What You Become

Trent Reznor/ Atticus Ross - Birdbox OST

The Mountain Goats - In League with Dragons

Billie Eilish - When We Fall Asleep Where Do We Go

Inter Arma - Sulphur English

Billy Woods & Kenny Segal - Hiding Places

Malibu Ken - Malibu Ken

Craig Finn - I Need a New War

Damon Locks - Where Future Unfolds

*Prenosimo sa autorovog bloga

Oceni 5