Britanska drama "Death and Nightingales"
Death and Nightingales

Photo: BBC/Night Flight Pictures Ltd 2018/Teddy Cavendish

Najbolje TV serije koje niste gledali (2)

Iako ima samo tri jednočasovne epizode, „Death and Nightingales“ nas sasvim osvaja, uvlači u priču i ostavlja na nepreglednim irskim pašnjacima, u kojima suštinski nema ničeg idiličnog. Predivna priroda tek je kulisa i podsetnik da je netaknuta i neukaljana lepota pre prokletstvo nego blagoslov.

Kao kada u „Mad Men“ Don na jednoj prezentaciji govori da čoveku lepe stvari zapravo uvek izmiču i da ih ne može istinski posedovati (sve dok ne kupi Jaguar, pa ni tad; ili kad pokuša da kupi ženu), tako se i ovde raznorazne frakcije i interesne grupe, među kojima su svakako najistaknutiji katolici i protestanti, bore za tu prelepu irsku zemlju, dok se dvojica ljudi, svako iz svojih pobuda i interesa, bore za ljubav divne čedne Beth. Jedan od njih je njen očuh (koji je tek nakon što je oženio njenu majku saznao da zapravo nije otac Beth i u tome vidi opravdanje za sve svoje postupke), a drugi je Liam Ward, koji želi da osvoji Beth samo kako bi prisvojio bogato imanje njenog očuha.

Serija je snimljena prema istoimenom romanu Eugenea McCabea iz 1992. koji nas pak vodi u 1885. I dok se pitamo šta nam novo može doneti još jedna istorijska drama, pred očima nam se zapravo odvijaju sva zla savremenog sveta smeštena u nešto više zelenila i komplikovanije kostime - borba za prevlast nad svim što se kreće i postoji, besmisleni verski sukobi koji tinjaju ili se razbuktavaju po potrebi, borba za ženska prava – tada makar i za pravo na postojanje, pitanje moći i iznad svega njena beskonačna uzurpacija i zloupotreba.

Čak i da smo te sreće da mučna devetnaestovekovna priča ne korespondira sa našom stvarnošću, postoje bar tri neopoziva razloga zbog kojih je treba ispratiti:

Matthew Rhys. Dovoljan razlog i preporuka da se gleda sve u čemu igra. Bar za mene. Nakon što sam početkom ove godine odgledala svih šest sezona „The Americans“, shvatila sam najpre da sam budala što to nisam uradila ranije, a potom i da polako postajem okoreli fan i velški nacionalista (jedini nacionalizam koji možda mogu da razumem). Na Rhysu se u svakom kadru vidi pozorišni „trening“ i RADA (Royal Academy of Dramatic Art) školovanje. Ekspresivan je, a ne preglumljuje i - sve mu verujete. „Ako vam treba neko za neku ulogu, bilo koje starosne dobi ili veličine, za ulogu muškarca, žene – Matthew Rhys to može“, izjavila je svojevremeno Brittany Murphy. Njegova sposobnost da odigra sve, a naročito tužnog čoveka s teškom prošlošću, čemernom sadašnjošću i više nego upitnom budućnošću dobija ode u vidu eseja. Uprkos svemu, i dalje je potcenjen.

Jamie Dornan. Drugi razlog za gledanje „Death and Nightingales“, odnosno prvi i jedini za mnoge. Ne sporim, prihvatam, u redu je. Stvar ukusa. Zato i kažem da je Rhys potcenjen, ali priznajem da psihopatu niko ne može da odigra kao Dornan. Jedino je pitanje da li će psihopata biti mekog srca. U ovoj seriji neće.

Ann Skelly. Zapravo odlučujuća karika. Ova izuzetno mlada i široj javnosti nepoznata glumica maestralna je u glavnoj ulozi. Potisnuti bol, očaj, traumu, stalne frustracije, te brojne pokušaje da se s njima izbori stoički i dostojanstveno, istinsku mladalačku veru da može biti bolje i drugačije, naivnost i zrelost u isto vreme, sve kontradiktornosti koje nailaze u talasima do samog kraja odigrala je perfektno. Ujedno dovoljno harizmatična da zavlada kadrom, a glumački minuciozna i precizna, fantastičan je izbor za ulogu Beth. Uspeva da nam dočara sve njene slojeve – naivnost, ranjivost, snagu, pamet i tu beskrajnu borbu protiv sudbine koja joj je, kao dvadesettrogodišnjakinji u 19. veku, uveliko zapečaćena.

Beth zbog sopstvenog pola i vremena u kome živi ne može biti svoja i nezavisna osoba čak ni na malom imanju koje je nasledila od majke. Njena tragedija leži upravo u tome što je jedini izbor koji može da ima taj čija će žena biti i koga će morati da sluša. Komplikovan odnos sa očuhom, da se poslužimo eufemizmom kako ne bismo otkrili sve, uveliko utiče na njene odluke i život uopšte. S druge strane, Rhys od očuha Billyja stvara jako kompleksnu ličnost koja pored toga što učestvuje u tuđim, živi i ličnu tragediju koliko zbog sopstvene prirode toliko i zbog protestantskog porekla.

„No one likes a mad woman, what a shame she went mad, you made her like that“, rekla bi T.S. u soundtracku života svih „ludih žena“ i naše Beth čije „fuck you forever“ odzvanja kao „unto death“.

Oceni 5