Iz arhive “Poleta” 1978: Prijelomni trenutak našeg rocka
Pnkk 01 S

Azra u Sloveniji: ŠKUC Ljubljana, početak 1978. godine

Photo: Arhiv Mladena Juričića

Najbolji punk istočno od Engleske

Prije godinu i po kod nas su počele stizati prve vijesti o punku. Zatim sam čuo i prve singlice Ramonesa, Damned i Sex Pistolsa. Ono što sam čuo naprosto me delirično oduševljavalo.

U tjedan dana izgubio sam sposobnost gurmanskog uživanja u najegzotičnijim pločama svoje diskoteke. Iako ne živim u supertrulom društvu od socijalne pomoći nezaposlenima i iako nisam osjećao baš nepodnošljivu zasićenost ostarjelim rock-stvarima, ipak su mi se trkaći refreni prvih singlica naprosto zakeljili za uho.

Naravno da usprkos svom privatnom elitistički obojenom oduševljenju nisam gubio iz vida da u društvu zaokupljenom provođenjem ZUR-a punk, odnosno, “new wave” nema plodno tlo. Vijesti koje su stizale o našim prvim punk-grupama potvrđivale su da se radi samo o papagajskim loše izvedenim ekscesima.

Iako im je prošlogodišnji “Bum festival” otvorio vrata ni Tetka Ana ni Atomsko sklonište nisu na primjer imali blage veze s punkom, budući da su svoj punkerizam stvorili na osnovu žutih revijalnih reportaža bez truda da saznaju i čuju ponešto iz originalnih izvora.

Ako ne volite Pankrte ne volite rock

Nezaboravni koncert Pankrta: Študentsko naselje april 1978. godine

Kada je krajem prošle godine na izložbi stripova Mirka Ilića najavljena punk-grupa Pankrti mogao sam, s obzirom na dotadašnja iskustva s našim “punkom” očekivati samo dobar povod za salvu duhovitih primjedbi na račun Pankrta. Tu sam se prvi put “prešao”! Pankrti su blanjali žestinom i uvjerljivošću koja nimalo nije zaostajala za njihovim engleskim predlošcima. Pankrti su psovali, skakali, urlali i provocirali takvom uvjerljivošću da je od prve sekunde bilo jasno da tu nema ni trunka poze. (Uostalom Semenčić je u prošlom broju pisao da su Pankrti u privatnom životu isti kao i na pozornici.)

U centru Zagreba: Prljavo kazalište 1978. godine

Kada bih i zanemario sve njihove pojedinačne kvalitete, od na-prvu-loptu-tekstova do visokog muzičkog umijeća, još uvijek bi nadilazili ostale domaće grupe samo na osnovi činjenice što unutar svog žanra funkcioniraju bolje od bilo koje druge naše grupe. Bogami, nije mi ulazilo u glavu kako Pankrti mogu u naizgled krivom muzičko-socijalnom kontekstu imati takvu težinu. Ali, nakon prošlotjednog zagrebačkog Rock-maratona postalo je očito da Pankrti nisu jedina iznimka, tj. jedina uvjerljiva grupa kojoj je ishodište negdje na pozicijama »new wavea«. Kao što se razabire iz Semenčićevog teksta. tri daleko najzanimljivije i najbolje grupe, Azra, Paraf i Prljavo kazalište, bile su upravo “new waveovski” obojene.

Azra u hippijevskoj sevdah fazi, proljeće 1977: Paolo Sfeci, Branko Matun, Branimir Džoni Štulić i Mladen JuričićIako se podosta razlikuju, sve tri grupe karakterizira jasno artikulirani profil, eksplicitno kritičan stav spram nekih negativnih društvenih pojava i, što je možda još najvažnije, iskrenost i uvježbanost.

No, da vidimo redom sve te naše, još uvijek uvjetno tako nazvane “new wavere”.

Pankrti su na prvi pogled ortodoksan punk-band. No, iza punkerski aromatiziranog cinizma i agresivnosti krije se prije svojevrsni konstruktivni radikalizam nego pravi punkerski pljuvački anarhizam.

Zapravo oni su ponajprije najbolji rock'n'roll sastav u zemlji, a tek onda punk. Za njih bi se kao i za Clash moglo reći: Ako ne volite Pankrte (Clash) onda ne volite rock'n'roll.

Punkeri s maratona

Punk iz Rijeke: ParafZatim dolaze trojica riječkih klinaca zvanih Paraf, od kojih svaki ima na sebi bar kilu ziherica. Oni su zaista najortodoksniji punkeri istočno od Engleske. Anarhoidni vrlo mladi (između 16 i 17 godina), sviraju dvominutne skladbe ciničnih tekstova, izvode strašan pogo, (punkerski ples), sve u svemu njuške koje bi izazivale respekt i na londonskim pločnicima, doduše prije godinu dana.

Prljavo kazalište je već mekše. Po izgledu podsjećaju na Boomtown Rats. Nastup i muzika, iako još uvijek spontani i jednostavni, ipak pomalo naginju promišljenosti i artizmu, što je posljedica njihova stava da “izvode predstavu, a ne život”. Ili ovako: Prljavo kazalište na pozornici glumi, a Parafi ne. Po tom artistički osmišljenom pozerstvu bliski su grupama američkog “new wave” poput Television, Richards Hell itd.

Azra je zaista najtvrđi orah. Taj sastav svira najkompleksnije od svih ovdje nabrojenih grupa, podmuklo razarajući i samorazarajući prizvuci jednostavno opsjedaju atmosferu na njihovim nastupima. Kad kažem da su jugoslavenski “Iggy Pop”, uopće ne lažem. Mislim da su ovdje opisane grupe plus one za koje sam samo čuo, a koje, navodno, ne zaostaju za prvima dovoljne da se u okvirima naše bijedne rock-scene najavi domaći novi val.

Pet-šest autentičnih grupa, naspram cijelog jugo-rocka koji je - ruku na srce - dao samo Bijelo dugme i Buldožere, svjedoči o prijelomnom trenutku našeg rocka koji bi za naše prilike mogao imati veći značaj nego »new wave« na anglo-američkom tlu.

Rock korektiv

Iako svi potresi u svjetskoj muzičkoj industriji odjekuju i kod nas, ipak je više nego čudno da su nam upravo vibracije “new wavea” ostavile hrpu uvjerljivih i više-manje autentičnih bandova. Sjetimo se usput samo nedavne Vrdoljakove emisije »S naše pop-scene« kada je većina njegovih sugovornika iz neafirmiranih bandova izjavila da svira jazz-rock. Ili drugim riječima, jedan daleko brojniji žanr s gruparna dužeg staža nije izrazio nimalo invencije, žara i uvježbanosti nedavno formiranih bendova novog vala.

Eksplozija energije: Pankrti, Študentsko naselje april 1978. godine

Koje muzičko-socijalno gorivo im daje brzinu i snagu kakvu još nismo imali prilike vidjeti? Odmahnuti rukom i reći da je ta muzika samo odučno oponašanje značilo bi zatvaranje očiju pred činjenicama, Treba čuti Prljavo kazalište kada pjeva o tati koji je “bio u ratu, a sada se bori za svoju kravatu” ili kada Parafi kriče o nekim izvitoperenim aspektirna reforme školstva, pa da se vidi da je i naša stvarnost bogata anomalijama koje ne zavređuju bolji tretman od ciničnog pljuvanja. Čak i naši najortodoksniji punkeri ne prevode tekstove o nezaposlenosti engleske omladine, iako im ni to ne bi bila velika pogreška, kada se uzme u obzir da ni naša omladina tu nije u najboljem položaju. Očito postoji svijest da su problemi ove vrste ipak vrlo kompleksni i da se stav o njima ne može iskazati psovkom i cinizmom.

Azra u Ljubljani: ŠKUC, početak 1978. godine

Gledajući stvari u tom svjetlu, naši novovalci prije mogu biti propagatori naših temeljnih društvenih odnosa nego kritičari, kao što je slučaj s većinom britanskih punkera. Sudeći po tekstovima, naši punkeri se hrane društvenim deformacijama posve druge kvalitete. Smrad kojim se opijaju naši novovalci izvire iz procijepa, a često i cijelih provalija koje vape između proklamiranih stremljenja našeg društva i svakodnevne prakse. Te procijepe našeg društvenog razvoja omladina možda najbolnije ispašta te je čudno da osim Buldožera u rocku nismo imali nikog tko bi se na te anomalije iskreno iskezio. Po prvi put se kod nas rock javlja kao kritika izobličenja na relaciji pojedinac - proklamirana načela - društvo, a to je ideal kojem bi sva naša masovna kultura morala težiti.

Takav rock bi trebale sve društvene strukture držati kao kapljicu vode na dlanu, no na žalost našim medijskim čuvarima reda i mira i najkonstruktivnija oporba izgleda kao diverzija. Kad prvi put čujete grupu novog vala na radiju i televiziji, znat ćete da je učinjen veliki korak u demokratizaciji masovne kulture.

* Tekst objavljen u zagrebačkom omladinskom listu “Polet” 6.5.1978. godine

Oceni 5