XXZ magazin preporučuje
Judas and the Black Messiah

Photo: framerated.co.uk

Najteže je i najlepše biti čovek

Film

Judas and the Black Messiah (2021)

Mnogo je onih kojima su Crni panteri bili heroji i pre ovog filma. Judas and the Black Messiah je još jače uokvirio revolucionarnu prirodu pokreta, najpre tako što je pored brojnih žrtava i jezivih krvoprolića uspeo da se fokusira i na one koji su preživeli, te da i njih razume kao stradalnike.

U centru filma je sjajna izvedba Daniela Kaluuye koji igra Freda Hamptona – aktivistu i vođu Crnih pantera u Ilinoisu. Film može da se gleda i u paketu sa The Trial of the Chicago 7, u kojem Kaluuya takođe igra Hamptona (samo je uloga tu mnogo manja), te dokumentarnim MLK/FBI. Na taj način se dobija nešto kompletnija slika, budući da svakom od filmova nedostaje delić koji, ako se ima strpljenja, može da se pronađe u nekom od druga dva filma. Celina koja se nakon toga dobija ima veliki kinematografski značaj, ali i snagu koja može da posluži za razračunavanje sa mračnom američkom istorijom.

Crazy About Her – Loco por ella (2021)

Ako iko uspe da spasi Netflix, to će biti Španci, koji umeju da ispune sve žanrovske i komercijalne uslove, a opet ne isporuče šablonski proizvod. Potvrđuje to romantična komedija Loco por ella - pametna, emotivna i sjajno odigrana. Ne radi se o tek jednom u nizu ostvarenja za široke narodne mase, iako upravo tako počinje. Upoznalo se dvoje mladih u klubu, jurcalo na motoru ulicama grada, upalo na tuđu svadbu i u apartmanu za mladence se volelo na jednu noć.

Generički početak je tu da bi nas brzo uvukao u priču koja se potom odvija u sasvim drugom smeru. Saznajemo da je glavna junakinja Carla pobegla na jednu noć iz psihijatrijske ustanove, dok glavni lik Adri pokušava sve kako bi došao do nje. Zaljubljivanje je u tom procesu možda i najmanje bitno, nasuprot nastojanju da se destigmatizuju mentalni poremećaji i da im se pruži treman kakav zaslužuju. Ne znači to da ostajemo uskraćeni za smeh i komične situacije, naprotiv. To znači da jedan naizgled neambiciozan film uspeva da nam uz malo romantike i razbibrige predstavi bipolarni poremećaj, paranoidnu shizofreniju ili depresiju tako da ne okrećemo glavu, niti takve likove posmatramo kao daleke, izuzetne, u svakom slučaju nama nimalo bliske.

Loco por ella objašnjava da je u redu ne uklapati se, ali da je bitno potražiti pomoć, naročito onda kada mislimo da je nema i – najvažnije od svega – da se neki poremećaji i problemi ne mogu rešiti pukim vraćanjem na staro i stapanjem s većinom, nego da s njima treba naučiti živeti i boriti se. Ako nema leka, treba da ima podrške i razumevanja.

Dirljivo, iskreno, zabavno - čista petica!

Joe (2013)

Način na koji je reditelj David Gordon Green iskoristio Cagea u ovom filmu podseća na njegove najbolje uloge, a zajedno sa snažnom pričom sa napaćenog američkog juga ostavlja snažan utisak o tome da je život, ukoliko se ne pripada privilegovanoj klasi, težak baš svuda.

Sirov je baš kao meso koje Cage tranžira u jednoj sceni, a miris raspadanja se provlači kroz svaki kadar. Prljavština je tu da dočara život u kojem se ne živi, već preživljava. Između prizora nema vremena za predah, a za mrvicu hrabriji scenario bi od ovog filma napravio klasik za sva vremena.

Rezeta (2012)

Rezeta je romantična drama sa elementima komedije, lagana, ali ipak snažna priča o manekenki s Kosova (igra je RezetaVeliu) i muzičaru iz Meksika. Proticanje vremena je omeđeno brzinom kojom glavna junakinja savladava lokalni jezik, pa se brzo skače iz scene u scenu, što u gledaocu stvara osećaj da i sam učestvuje u intenzivnom odnosu između dva sveta. Na taj način se stvara utisak iskrenosti, kako u erotskim, tako i u emotivnim momentima, a usput se podvlači univerzalnost ljudskog iskustva i mogućnost za povezivanje uprkos kulturološkim razlikama.

Simpatična priča o devojci koja sreće dečka, te zajedno pronalaze ono što većina naziva ljubavlju, najuspešnija je zbog toga što vešto izbegava sve poznate i već mnogo puta rabljene klišee.

Serije                

Vitals: A True Human Story – Vitals: Una historia humana (dokumentarna serija, 2021)

Ova dokumentarna serija snimana je 2020. godine, na samom početku pandemije virusa korona i naglog porasta broja zaraženih i umrlih u Španiji. Pratimo živote lekara, medicinskih tehničara i pacijenata jedne bolnice u Barseloni, od trenutka kada se pojavi tek nekoliko inficiranih slučajeva, do popunjavanja kapaciteta i uspostavljanja još jedne, privremene bolnice.

Lekare i sestre vidimo na njihovom radnom mestu, ali i kod kuće, u porodičnom okruženju; pratimo na koji način izlaze na kraj sa profesionalnim i privatnim izazovima, imaju li podršku, kako fizički i psihički podnose pritisak, u šta veruju, boje li se, čemu se nadaju. Gledamo i pacijente iste bolnice – od mlađih do najstarijih, pratimo i njihove porodice, brigu i nemoć koje osećaju. Baš kao i svuda, neko se uspešno oporavi i vrati kući, neko, nažalost, ne.

Najdirljiviji je pak taj susret nepoznatih ljudi, bolešću ili medicinskom opremom dovedenih do neprepoznatljivosti – susret pacijenata i sestara, njihovi razgovori, smeh i optimizam uprkos svemu, bodrenje bolesnika, zainteresovanost za njihovu sudbinu i oporavak.

Ono u čemu je ova serija najbolja jeste upravo prikazivanje prave, istinske ljudskosti, one kojoj smo se svi nadali da će preovladati u ovoj kriznoj situaciji neslućenih razmera. Nažalost, takav svetonazor vodeći je samo tamo gde to i mora da bude – u bolnicama, na intenzivnim negama, među zdravstvenim radnicima koji biju najteže bitke. U svim ostalim segmentima je zakazao, a ljudski rod se istakao u sebičnosti, razmaženosti i iskonskoj neukosti.

Za neke buduće generacije ostaće ostvarenja poput ovog, da svedoče o najboljoj i najranjivijoj strani naše prirode i podsete na to da je među ljudima najteže (i najlepše) biti Čovek.

Beartown – Björnstad (mini serija, 2020)

Serija je snimljena prema romanu popularnog švedskog pisca Frederika Backmana, a vodi nas na periferiju Švedske kako bi nam kroz lokalne motive i urbane mitove ispričala univerzalnu priču o mačizmu i jalovoj tradiciji koja se uvek oslanja na mučenje i ponižavanje slabijeg.

Proslavljeni hokejaš Peter Andersson se nakon smrti deteta vraća iz Kanade sa suprugom i dvoje dece u rodni Bjornstad i postaje trener lokalnog hokejaškog kluba. Klub je jedino što učmalu sredinu održava u životu, što donosi sponzore, radna mesta, kakav-takav profit i nadu u bolju budućnost. Uzdanica tima je Kevin, nadobudni, ali nesigurni srednjoškolac koji mora da ispunjava očeve neostvarene snove. Kada Kevin siluje Mayu, Peterovu ćerku, čitav grad se okreće protiv nje kao figure koja je rešila ne samo da uništi Kevinovu, već i budućnost svih ostalih, a naročito kluba.

Zahvaljujući tom skandalu, na površinu isplivavaju mizoginija, homofobija, ksenofobija, svi mogući oblici mržnje drugačijeg i slabijeg, vođeni kulturom mačizma i maskuliniteta.

Grand Army (prva sezona, 2020)

Iako su svi glavni junaci tinejdžeri, zbog čega se Grand Army smatra „mladalačkom“ serijom, u pitanju su moćne epizode koje možda ne nude ništa revolucionarno novo, ali naglašavaju društvene momente koji zahtevaju hitne intervencije. Tu su i sjajni glumci, devojke i mladići koji su pred kamerama prvi put, a mnogi od njih to tako dobro radeda se ima utisak da je u pitanju dokumentarac.

Junaci su komplikovani, pa priča zbog toga često izgleda aljkavo, poput serije postova na nekoj od društvenih mreža. Dok se u online prostoru lako besni, na ekranu je malo teže, pa su sjajne glumačke izvedbe ono što je, na momente falični, scenario izvelo do kraja. Retko je koja tinejdžerska serija ambiciozna i hrabra kao Grand Army (možda Euphoria), što okuplja gledaoce iz svih slojeva i starosnih grupa, a oko lekcija o tome šta je prihvatljivo, a šta ne. Poseban akcenat je stavljen na žrtve mizoginije, homofobije i rasizma, uz nove komentare koji se menjaju zahvaljujući onima koji ne ćute.

Dark Tourist (dokumentarna serija, 2018)

Mnogi turisti žude za poznatim lokacijama, te stvarima koje su opšta mesta. Srećom, postoje i oni koji tragaju za skrajnutim mestima, često jezivim predelima koji čame na margini. Jedan od njih je i David Farrier, čija serija Dark Tourist gledaoce vodi u delove sveta o kojima verovatno nikada nisu razmišljali.

Naslov ukazuje na to da su lokacije mračne, i da se radi o turama koje su namenjene onima koji vole da rizikuju. Iako ponekad balansira između zanimljivog i eksploatacije lokalnog stanovništva, Farrier uglavnom uspeva da izbegne sve zamke, najpre zbog toga što se ne boji da prizna greške.

Knjiga

Henri Džejms „Okretaj zavrtnja“

Okretaj zavrtnja je delo koje se pojavilo na samom kraju 19. veka stilski najavljujući i uklapajući se u modernizam. U njemu je sve u nagoveštaju, slutnji i nedorečenosti, zahvaljujući kojima se stvara napeta atmosfera iščekivanja i strepnje.

Glavni likovi su guvernanta i dvoje dece koje podučava, a sve troje susreću se neobičnim prikazama o kojima jedni drugima ne smeju da govore ili pak govore sa zakašnjenjem. O likovima ne saznajemo mnogo, budući da se priča pripoveda iz perspektive guvernante, te je mnogo toga ostavljeno čitaocu da domašta i zaključi. Takav Džejmsov postupak je glavni pokazatelj modernosti ove novele (ili kraćeg romana, kako neki smatraju). Mnogi proučavaoci pokazali su lične afinitete, ali i limite tumačeći ovo delo  i postupke njegovih aktera.

Zahvaljujući sveopštoj misteriji i elementima horora, Okretaj zavrtnja je doživeo brojne filmske, televizijske i scenske adaptacije.

Jurij Mamlejev „Odraz“

I životni i književni put Jurija Vitaljeviča Mamlejeva razlikuju se od modela koji su karakteristični za post-staljinski književni period. Njegova proza je metafizička proza, pa, iako svoje junake smešta u realistična okruženja, najviše se zanima za onostrano, te stvarnost tumači uz pomoć fantastičnih bića koja su često opasna.

Pesme

Julia Jacklin – Don't Know How To Keep Loving You

Julia Jacklin dolazi iz Sidneja, a inspiraciju traži u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog veka, folku i indie popu, dajući im savremeni, a kamerni i prisni prizvuk.

Matt Berninger – Let It Be

Frontmen sastava The National prošle godine je objavio izuzetno uspešan solo album Serpentine Prison, a u februaru se na deluxe izdanju pojavila pesma Let It Be. Nije reč o obradi Beatlesa, već o sasvim novoj pesmi, a mi smo uvek tu za sve što Matt Berninger radi.

Nostalgija

In the Realm of the Senses (1976)

Eiko Matsuda igra prostitutku koja se okreće drugačijem životu, te postaje služavka u jednom bogatom domaćinstvu. Ne prođe mnogo dok je ne primeti poslodavac (Tatsuya Fuji), pa započinju erotsku, čak pornografsku, avanturu koja teško da ikoga može da ostavi ravnodušnim.

Dokumentarni film

Young@Heart (2007)

Ovo je sigurno jedan od najlepših dokumentarnih filmova, a prati grupu starijih građana koja od života ne odustaje, već peva, igra i stvara. Šarmantna lepeza junaka upotpunjena je pesmama koje izvode, a u pitanju su numere koje bi retko ko povezao sa domom za starce. Ostaju mladi u srcu, a to u ovom slučaju nije samo fraza, već životna filozofija koju bi trebalo da usvoji svako ko razmišlja o smislu života.

Horor

Creep (1&2)

Creep zahvaljujući mockumentary stilu pruža dovoljno razloga za strah, a užasu doprinosi i bizarna priroda serijskog ubice. Zahvaljujući tome što izlazi iz komercijalnih okvira (zbog čega nije baš najbolje prošao kod publike), ovaj film nudi detaljnu studiju karaktera čija je glavna snaga u tome što niko, pa ni on sam, ne zna šta bi glavni junak mogao da uradi u sledećem trenutku.

Video igre                     

Diablo II: Resurrected – Rođak izgubljene igre

Originalni kreatori igre Diablo su sve do skoro tvrdili da je besmisleno očekivati da Blizzard objavi rimejk drugog nastavka, a zbog toga što se tvrdilo kako su neki delovi igre izgubljeni, što znači da bi mnogi elementi morali da se prave od početka.

Glasine su neko vreme ukazivale na to da bi rimejk mogao da stigne do poštovalaca igre, što je i potvrđeno tokom događaja BlizzConline kada je kompanija i zvanično najavila Diablo II: Resurrection, što je, tvrde zaljubljenici, rimejk nastavka Diablo 2 koji se pojavio daleke 2000. godine. U trejleru može da se vidi da je grafika znatno bolja nego u originalu, što je i očekivano, budući da je prošla 21 godina. Igra je tako modernija, skoro kao naslednik Diablo 3. Kreatori ipak napominju da se ne radi o rimejku, već o remasteru. To ne znači da Resurrection nije u vezi sa Diablo 2, naprotiv – ali se ipak radi o dve odvojene igre.

Ova Diablo 2 verzija stiže na različite platforme – Nintendo Switch, PS4, PS5, Xbox Series X i Series X, te na računare – samo što se tačan datum još uvek ne zna, pa će građani Diablo univerzuma morati da se strpe još neko vreme.

*Kontrapreporuke

I Care a Lot (2021)

Nije za potkradane i osetljive. Nije ni za koga ko ima makar trunku morala. Ne zato što je strašno gledati profesionalnog prevaranta na filmu, već zato što ovaj film konkretno nema nikakvo usmerenje, jasnu nameru, stil... Iako je Rosamund Pike upravo nagrađena Zlatnim globusom za glavnu ulogu u I Care a Lot, to ne znači da je i film vredan pažnje. Ni ona, niti bilo ko drugi, ne može da opravda taj lik na način da bilo kog gledaoca zainteresuje za njegovu sudbinu. Naprotiv, sa njenim likom niko pri čistoj svesti ne može da saoseća, niti da ga uopšte bude briga za toksičnu girl boss koja stare ljude vara, kljuka lekovima i smešta u dom kako bi prisvojila njihovu imovinu.  

Učinite sebi uslugu i gledajte Rosamund Pike u bilo kom drugom ostvarenju.

Willy's Wonderland (2021)

Nicolas Cage na drugoj strani, ovoga puta u glupoj ulozi, te još glupljem filmu. Ko nastavi da gleda nakon okršaja sa plišanim nojem, zaslužuje beneficirani gledalački staž.

Invisible City – Cidade Invisível (prva sezona, 2021)

Iako brazilski folklor zvuči zanimljivo, previše je svega u svetu koji je ionako komplikovan. Pored toga, serija podseća na mnoge druge koje u rukavu čuvaju neobična bića koja rade sasvim obične stvari.

 

Oceni 5