Najveća transfobna kampanja u hrvatskoj povijesti

U Hrvatskoj nije teško nešto napraviti prvi put, jer se toliko toga nikad nije napravilo. Tako s jedne strane nije teško pokrenuti najgoru kampanju u hrvatskoj povijesti, jer takvih kampanja prije baš i nije bilo, napose onih koje su tako direktno usmjerene na demoniziranje trans ljudi, no s druge strane je ipak odbojno koliki je intenzitet u javnosti izraženih transfobnih stavova kojih je puna općeraširena propaganda protiv Istanbulske konvencije.

Egzistencija trans ljudi se svodi na ulaženje u javne zahode s ciljem silovanja žena

Kao i u slučaju homofobnog referenduma u braku, predvodnici transfobnog verbalnog pogroma su Katolička crkva, klerikalne udruge poput Vigilarea i U ime obitelji, dio veteranskih udruga poput odnedavno jako živahnih udovica, te niz desničarskih medija i političara koji šire laži o “rodnoj ideologiji” kao nečemu što će uništiti hrvatsku naciju.

Jedna od ključnih teza koju svi oni ponavljaju jest da su trans ljudi zapravo prijetnja za žene i cijelo društvo, egzistencija trans ljudi se svodi na ulaženje u javne zahode s ciljem silovanja žena, a mogućnost da nečiji biološki spol i od društva dodijeljeni rod nisu u skladu se predstavlja kao smak svijeta.

Omiljeni domobranski sociolog svojim se stavom tek nadovezuje na ono što u javnosti šire mnogi drugi s klerikalne desnice, pritom se predstavljajući kao zaštitnici djece od “rodne ideologije”, a da se nikad ne osvrnu na to kako je djeci koja nisu cisrodna i koja doživljavaju psihičko i fizičko nasilje jer im se spol i rodni identitet ne poklapaju

Ladislav Ilčić kliče da njega nitko neće natjerati da bude žena (kao da ga itko tjera), Željka Markić drži predavanja u kojima nekog silovatelja iz Kanade navodi kao razlog zbog čega trans ljudi ne bi smjeli imati svoja prava, biskupi pišu izjave i priopćenja u kojima se trans ljudi proglašavaju protuprirodnima i prijetnjom, HDZ-ovci iz desnijeg krila stranke lamentiraju nad time kako svatko tko nije cisrodan ugrožava Hrvatsku i kršćanstvo, veteranske udruge pjevaju svoj uobičajeni refren o “zemlji natopljenoj krvlju” (doslovno nacistička Blut und Boden retorika), a svemu tome se pridružuju i intelektualne perjanice nacionalističko-klerikalne desnice.

Primjera je toliko da jedva ima smisla navoditi ih pojedinačno, no neki se po svojoj monstruoznosti doista izdvajaju i vrijedi im posvetiti pozornost. Primjerice, neki je dan notorni Slaven Letica u Večernjem listu objavio tekst u kojem se zalaže za ratifikaciju Istanbulske konvencije, pozivajući se pritom na pokojnog kardinala Franju Kuharića.

Letica je u komunizmu hvalio Tita, devedesetih se odmah prikačio Franji Tuđmanu za savjetnika, a i inače obožava zauzimati poziciju apologeta vlasti, pa ne čudi što se sada ulizuje premijeru Andreju Plenkoviću u svojim pisanijama, ali se istovremeno ulizuje i biskupima, jer i njih ispravne prepoznaje kao vlast u Hrvatskoj. Letica tako ističe da je napad biskupa na Istanbulsku konvenciju utoliko opravdan jer predstavlja reakciju “protiv spolno-rodne anarhije i kaosa koji stvaraju 'rodni radikali' koji bi željeli ozakoniti pravo svakog pojedinca na spolno i rodno samoodređenje koje se danas već penje na 50-tak mogućnosti”, čime zapravo brani stari režim heteropatrijarhata i kršćanskog terora nad slobodom pojedinca, no najgore ostavlja za kraj svog teksta:

Što to zaziva Letica?

"Veliku duhovnu snagu koju Crkva u Hrvata neosporno ima trebala bi razborito, pravedno, umjereno i jako usmjeriti u smjeru stvaranja društvene klime, pa i pravnih barijera, koje sprečavaju situacije u kojima djeca prije i nakon puberteta mijenjaju spol uz potporu profita i publiciteta gladne farmaceutske industrije i neodgovorne kirurgije”, zaključuje Letica, zapravo pozivajući da se transrodnim ljudima život pretvori u još veći pakao. Zagovara da se stvori i društvena klima i promijeni važeće hrvatsko zakonodavstvo kako bi se spriječilo da “djeca prije i nakon puberteta mijenjaju spol”.

Inače, “djeca nakon puberteta” su većinom punoljetna, dakle po zakonu odrasli ljudi koji imaju pravo samostalno donositi odluke o svom životu te Letica zastupa stav da bi kroz društveni pritisak i nova zakonodavna rješenja trebalo i punoljetnim trans ljudima oduzeti mogućnost promjene spola ako je žele. To je najgori totalitarizam u kojem se traži da društvo i država kroz zakone direktno interveniraju u autonomiju tijela svojih građana i građanki. Doista je teško pretjerati u izražavanju toga koliko je Letičin stav čudovišan i nehuman.

No, omiljeni domobranski sociolog svojim se stavom tek nadovezuje na ono što u javnosti šire mnogi drugi s klerikalne desnice, pritom se predstavljajući kao zaštitnici djece od “rodne ideologije”, a da se nikad ne osvrnu na to kako je djeci koja nisu cisrodna i koja doživljavaju psihičko i fizičko nasilje jer im se spol i rodni identitet ne poklapaju. Kad takvi trans ljude u rijetkim prilikama spomenu, proglašavaju ih bolesnima i poremećenima, još jednom ugrozom za Hrvatsku.

Jedna od ključnih teza predvodnika transfobnog verbalnog pogroma jest da su trans ljudi zapravo prijetnja za žene i cijelo društvo, egzistencija trans ljudi se svodi na ulaženje u javne zahode s ciljem silovanja žena, a mogućnost da nečiji biološki spol i od društva dodijeljeni rod nisu u skladu se predstavlja kao smak svijeta

Zatupljene mase fanatičnih “Hrvata katolika”, očekivano, sve to prihvaćaju kao neupitno, a uostalom obožavaju kad imaju nekog novog neprijatelja za progon (ne može se stalno histerizirati oko Srba, pederi trenutačno nisu modi, a migranata u Hrvatskoj baš i nema), te se u realnosti doista i stvara ono što Letica zaziva – još gora od postojeće društvena klima protiv slobode i prava trans ljudi, navodno ravnopravnih građana i građanki RH.

Iz LGBT udruga i LGBT zajednice na sve to nema nikakve reakcije, niti jednog jedinog priopćenja koje se može napisati u sat vremena, a kamoli nečega konkretnijeg. Nije iznenađujuće, ali treba ipak konstatirati. Uostalom, nije mali dio LGBT populacije koji o trans ljudima ima iste primitivne stavove kakve šire Crkva i njezine falange. Ostavljeni sami na vjetrometini uragana transfobije - bez ikakve solidarnosti ostatka LGBT zajednice – šute, naravno, i trans ljudi. Nije ni to iznenađujuće, ali također treba konstatirati.

Eto, sve smo konstatirali i to je kraj ovog teksta.

*Tekst prenosimo sa prijateljskog portala Crol