Narod te zove, u pobjede nove

Diskografska revizija riječke rock-scene sasvim bi sigurno mogla biti temom kakvoga ambicioznijega diplomskog rada, iako bi njegovi njegovi znanstveni učinci bili vrlo skromni. Međutim, povijest već sada i ovdje potvrđuje tu scenu kao neodvojiv dio riječkoga kulturnog bića i tko zna neće li možda jednoga dana pred kazalištem ruku pod ruku stajati izliveni odljevi Prlje i Mrleta iz Leta 3 s Ivanom Zajcem ili će možda ispred Konta, naslonjeni na ogradu čavrljati brončani Janko Polić Kamov i pjevač i gitarist negdašnjeg Istočnog izlaza Mladen Urem.

Upravo je taj Mladen Urem maštao kako bi bilo dobro kad bi se svjedoci toga diskografskog vremena, s kraja sedamdesetih prošlog stoljeća pa sve do danas udružili i dokumentirali sjećanja u nekom zborniku. Dobre je volje uvijek bilo, ali dobra vremena brzo prolaze, pa ostaju tek usmene uspomene.

Stoga, sasvim subjektivno, prema sjećanju i dostupnim podacima, odabrao sam pet albuma riječke pop i rock-scene za koje držim da su promijenili glazbene tijekove u gradu na Rječini i utjecali na kvalitetu glazbenih zbivanja u Hrvatskoj. Ti veliki albumi zaslužili su barem male priče.

Vrijeme i zemlja: Vrijeme i zemlja I. (ZKP RTV Ljubljana), 1979.

Uz Bulevard i Trsat, Pećine su u doba samoupravnog socijalizma bile prepoznavane kao otmjeni, buržujski kvart, nastanjen šminkerima kojima je osigurano sve u životu, pa im je jedini vidljiv trud onaj koji se reflektira u dizajnu njihove odjeće svake subote dovlačene iz Trsta. Pećinac Nenad Bačić sasvim je odudarao od tog stereotipa - mršav, više štrkljast, šetao je sa svojom djevojkom pećinskim plažama u zimskim danima testirajući čvrstoću svoje kose i toplinu izblijedele jeans-jakne pred naletima bure. Znao je nositi gitaru i tamburati neke hipijevske napjeve, a znali smo da vrlo dobro svira flautu. Kao Tereza.

I dok su se na Donjoj Vežici pojavili neformalni vidovi diskografske propagande - bijelom bojom na crnom je asfaltu pisalo - "Drugi način - lile su kiše" i "Slušajte grupu Nepočin, izvrsna je", aludirajući na albume u to doba jedne od najpopularnijih jugoslavenskih bandova i njihove frakcije, Bačić je razmišljao kako bi bilo dobro da njegov band Vrijeme i zemlja snimi album. Šansone koje su usviravali orguljaš Davor Tolja i ritam-sekcija sastavljena od Marinka Radetića i Joška Serdarevića imale su tek uski riječki krug poklonika, ali su zaintrigirali organizatore Zagrebfesta, pa se band predstavio široj javnosti na večeri slobodne forme tog festivala 1978. godine.

Godinu dana kasnije došlo je vrijeme za band koji je čvrsto stajao na zemlji, izašao je prvi riječki rock-album, jednostavno dizajniran, u prepoznatljivom zelenom ovitku, zvao se "Vrijeme i zemlja I.", jer su članovi banda očekivali da će, poput Led Zeppelina, prva četiri albuma nasloviti imenom grupe, a onda...

Izašao je samo taj, a kao singl objavljena je pjesma "Tvoja majka dobro kuha" u kojoj su mnogi prepoznali klasik Ralpha McTella "Streets of London". Međutim, sjajno odsviran, taj album ima nekoliko izvrsnih pjesama koje su činile okosnicu koncertnog repertoara banda.

Vrijeme i zemlja kasnije se pretočilo u Denis'n'Denis i Xeniu, njihov drugi album objavljen je pod imenom Nenada Bačića, koji je otišao u Ameriku i postao jedan od najpoznatijih hrvatskih glazbenika u svijetu.

A album Vremena i zemlje, vrlo vjerojatno, posjeduju u svojim kolekcijama sve ugledne pećinske obitelji.

Denis'n'Denis: Čuvaj se (Jugoton), 1984.

Klavijaturist Davor Tolja svirao je u svim bandovima koji su ga zvali kao relevantnu i znalačku pripomoć, pa je nakon raspada Vremena i zemlje pozvao svoje dužnike u vlastiti projekt - u Toljinu funk selekciju.

U memljivoj, zadimljenoj dvorani Doma željezničara na Brajdi, 1982. na Ri-rocku zbunjene posjetitelje potpuno je zaskočila Toljina funk selekcija. Mnogočlana družina koja je izlijevala vrući funk na hrvatskom jeziku po pivom smočenim punkerima i frikovima pokazala je visok stupanj uigranosti na način Parliamenta, Funkadelica i Talking Headsa. Doduše, puno veće zanimanje izazvalo je skidanje pjevača VIA Viktor Kunsta Zuleta Lakčevića s pozornice, jer su revnosni pozornici zaključili kako stihovi "Dolje Tito!" i "Dolje socijalizam!" nadilaze razinu podnošljivosti sustava.

Poslije Ri-rocka, Toljina funk selekcija ušla je u dugo sjećanje, a Davor i atraktivna pjevačica Marina Perazić, po uzoru na aktualne elektro-pop duete poput Yazoo ili Eurythmicsa odlučili su napraviti band. Pjesme koje u strukturi uopće nisu zaostajale za inozemnim uzorima bile su nadgrađene zanimljivim tekstovima. Naime, Davor i Marina obilazili su riječke tekstopisce i pjesnike u potrazi za nešto drukčijim izrazom. Tako im je dr. Dražen Cuculić napisao pjesmu "Dio refrena". Danas je on jedan od junaka crnih kronika u Novom listu, muški dr. Scully koji zna sve o nama, kad mi više ništa ne znamo ni o čemu.

Za razliku od aktualne riječke glazbene prakse, koja se realizirala u Ljubljani, Denis'n'Denis krenuli su preko Gornjeg Jelenja u Zagreb i snimili album "Čuvaj se!". I dan-danas megahit, "Program tvog kompjutera" više je napravio za informatički business u povojima od svih tekstova objavljenih u medijima i, jednostavno, premjestio je band s bijele ograde kraj Konta u jugoslavenske TV studije, gdje je Marina postala ultimativnom seks-bombom.

Bomba je puknula, Davor je otišao u JNA, Marina je nastupala s Edijem Kraljićem, izašao je još mini-album "Ja sam lažljiva" i kad je tekstove počela pisati Alka Vujica, Denis'n'Denis u originalnoj postavi više nije postojao. Ostali su samo dijelovi refrena.

Paraf: Zastave (ZKP RTV Ljubljana), 1984.

Mudro i očinski vođeni promoćurnim zamislima Gorana Lisice Foxa, "oca" riječke supkulturne scene, Parafi su oduvijek bili nešto osobito. To nije bio rock'n'roll band, bio je to koncept, od prvih dana punka do remek-djela hrvatske rock-scene, albuma "Zastave".

Uoči snimanja tog albuma grupi se priključio Robert Tičić Tica, samozatajni gitarist upravo rasformiranih Termita. Snimio je "Zastave" i umro između snimanja i miksanja ploče. 

Parafi su snimili djelo koje umnogome nadrasta okvire koje je grupa postavila, dobivši tako izvanvremensku dimenziju, koja može poslužiti kao tumač mnogim zbivanjima. Mitske strukture suvremenosti preoblikovane su tako da mogu funkcionirati proročanski i svaka pojedinačna pjesma može se reinterpretirati kroz prizmu bilo kojega aktualnog događaja. Jednostavno, riječ je o remek-djelu, koje još čeka da bude na pravi način valorizirano.

Stoga nije ni čudo da su, unatoč kritičarskoj aklamaciji, Parafi naišli na čudne reakcije publike navikle na njihovu punk furioznost prvog albuma ili elektronsku prpošnost albuma "Izleti".

Parafi su neko vrijeme još postojali, a onda je Zdrave otišao ploviti, Pavica ga je čekala, Pjer zasviravao s kojim od bendova mlađe generacije, a lukavi Fox napravio je najprije agenciju, a onda i diskografsku kuću koja danas akumulira sve ono što vrijedi s područja bivše Jugoslavije, od Gibonnija i Leta 3 preko Plavog orkestra i Vlatka Stefanovskog do Gorana Bregovića i Đorđa Balaševića.

"Zastave" su spuštene na pola koplja otkad je otišao Tica. Ostale su na vinilu i poput kakve čarobne kugle u gromovitim noćima, na obroncima Sušaka neki je stavljaju na stari gramofon. "Narod te zove, u pobjede nove", kako to poznato zvuči.

Razni izvođači:  Rijeka - Paris - Texas (ŠKUC/Helidon/Brut film), 1987.

Svake godine na maškarama vozi se rally Pariz - Bakar, koji starta kraj poznate sušačke gostionice i klepetavim vozilima svršava u gradu baškota. Ima nešto u tim podzemnim vodama Sušaka što tjera ljude da taj Pariz vade iz konteksta, dodaju mu crticu i sljubljuju s Rijekom.

Onaj isti Fox, Vojaka sin, danas Ljubljančanin (i kako ga bivši punk-suborci optužuju - kapitalist), kao prvi album svoje odumiruće agencije i nastajajuće diskografske kuće odlučio je nazvati upravo složenicom koja ima Paris u sredini, nastavlja se imenom poznatoga filma Wima Wendersa (ne bez razloga, podetiketa Dallasa namijenjena propulzivnim bandovima za njihove prvijence zove se Texas), a završava nazivom koji je predstavio najsnažniju rock-zajednicu bivše Jugoslavije krajem osamdesetih.

Iz Parafa i Termita nastale su Strukturne ptice, iz Strukturnih ptica nastao je Let 2, iz Leta 2 nastao je Let 3. Iz Istočnog izlaza nastala su Ogledala, iz VIA Viktor Kunsta nastao je Grč, a Grad, Fit i Idejni nemiri bili su samosvojne kadrovske jedinke spremne za najrazličitija iznenađenja.

Album otvara proročanska pjesma skupine Grč "Noćas se Beograd pali", najavljuje senzacionalnu karijeru Leta 3, sadrži veliki demo hit Idejnih nemira "Bombe i bomboni", obznanjuje nadnacionalne pohode Grada i Fita i predstavlja posljednju ostavštinu izvrsnih Ogledala.

Ono što je "Paket aranžman" bio za Beograd, to je "Rijeka-Paris-Texas" za Rijeku. Komad vinila oko kojeg su se namnožila sva stremljenja i sve energije ponajboljeg dijela riječke rock-scene, konačni dokaz da Rijeka ima toliku kvalitetu glazbenog izričaja da mora probiti sputavajuće granice odsustva diskografske logistike.

Kao i desetak puta dotad, Ljubljana je prigrlila Riječane (kasnije će Riječanin Fox prigrliti Ljubljančane i voditi karijere Videosexa i Laibacha) i pružila im mogućnost da svoje snimke dolično prezentiraju fanovima koji su već ostarjeli pohodeći njihove koncerte i preslušavajući tek demo-snimke napravljene kod Đuze u kakvoj programskoj rupi na Radio Rijeci.

Sedam zastupljenih bandova kasnije je snimilo četrnaest albuma. Dvanaest ih je objavljeno, a trinaesti je, zapravo, treći album grupe Fit. Gdje je on završio i zašto nikad nije objavljen tema je neke druge (prahi)storije.

Grč: Sloboda narodu (ŠKUC), 1988.

Drugi neobjavljeni album riječko-pariških Texašana autorstvo je skupine Grč. Sniman između 1989. i 1993. pod produkcijskom palicom Vlade Gašparovića, album čami u tami.

Tama je prirodan okoliš pjesama Grča, banda nastalog od članova punkerskih posada - grupa Protest, No. 1 i VIA Viktor Kunst. U potonjoj je Zoran Štajduhar Zoff svirao bubnjeve, dok je u Grču bio zadužen za grčevito i potmulo pjevanje. Legenda kaže da se Zoff (nadimak je dobio po talijanskom golmanu, jer se kao klinac bavio nogometom) posve uživio u ulogu psihotroničnog frontmana i u stilu pjesama "Još ima krvi" i "Nož u mojoj ruci" krenuo na eksperimente s onu stranu razuma. Tako je popio dva decilitra vlastite krvi i hitno je hospitaliziran i operiran. Pa, kažu ljudi koji u noćima kad bura zvecka škurama, a vali gingolaju škripajuće barke, pričaju djeci fantastične priče, danas Zoff ima dva pupka.

Primarna rock i punk-memorija, iskonski krik užasa, od naslovne pjesme jedinoga im objavljenog albuma i to na kaseti "Sloboda narodu!" (sa stihom "Mi smo meso koje pomrčina jede") do nevjerojatne obrade poeme Ivana Gorana Kovačića "Jama" Grču je pribavila status unikatne pojave na ovdašnjoj rock-sceni.

Njihova kaseta "Sloboda narodu!" predstavlja jedan od najboljih hrvatskih albuma svih vremena, koji je, po dobrom starom običaju, ostao samo na razini klupske razmjene dobara u doba kad je glazbeni izričaj ipak određivao osobnost.

Zoff je nekoliko puta umirao i nekoliko puta se vraćao među žive mlatarajući sjekirom na pozornici, puštajući špičaste zaliske prema bradi i smrknuto gledajući, kao da priziva duh Vincenta Pricea da zajednički zaplešu i pokažu svima što je to stvarni užas.

Jer, kataklizma je Grču (bila) prirodno stanje stvari, bez obzira na vremenska ograničenja. Uostalom, oni su 12 godina prije stvarnih događaja pjevali - "Noćas se Beograd pali".

* Tekst objavljen 2003. godine u štampanom izdanju „Sušačke revije“. Ovo je njegova internet-premijera