Naš jezik

Kad kažeš mogu li još malo
odspavati jer imam u sebi još komad sna
i on se mora rastopiti
kao led u proljeće,

kad se žalim na blokadu u pisanju,
a ti savjetuješ strpljenja! uči od mene,
a ja odgovaram da je to kao da se od mačke
učim vegetarijanstvu,

kad se prisjećamo naše cjelonoćne
vožnje u vjetnamske planine u mikseru uspomena.

ili kako smo u jednoj od europskih prijestolnica
užurbano tražili
dvorište u kojem možemo piškiti,

kad se susrećemo na pola puta
između moje i tvoje samoće
i krećemo u obilazak kvarta, a na prozorima su
stare žene nalakćene
na promatračkim jastucima,

poželim tada staviti naš jezik na listu
ugroženih jezika manjina,
jer ga zna samo dvoje ljudi
i teško ga je sačuvati,
a istovremeno i na listu najjačih,
jer on sada čuva nas.

*S poljskog prevela Đurđica Čilić