Herbertov moderni, suptilni i veoma intelektualni poetski jezik svedoči ne samo o izvanredno talentovanom pesniku i misliocu, nego, takođe, i o čoveku izvanredne kulture i obrazovanja. Izuzetnog senzibiliteta i nadahnuća, Herbert sjajno u svojoj poeziji spaja vekovna iskustva ljudske istorije i kulture sa svojim vlastitim poimanjem čoveka i sveta svog vremena. Uostalom, o njegovoj poeziji napisane su već čitave biblioteke studija, eseja, kritika i analiza, koje bez rezerve i bez ostatka Herbertovu poeziju uzdižu kao pojam modernog evropskog i svetskog pesništva
Naš strah
ne nosi noćnu košulju
nema oči sovlje
ne diže kapke
ne gasi sveću
nema ni lice mrtvaca
naš strah
to je nađena u džepu
ceduljica
“opomenuti Vujćika
stan u Dugoj ulici provaljen“
naš strah
ne proleće na krilima bure
ne seda na crkveni toranj
prizeman je
ima oblik
žurno svezane bošče
s toplom odećom
suhom hranom
i oružjem
naš trah
nema lice mrtvaca
mrtvaci su prema nama blagi
nosimo ih na plećima
spavamo pod jednim ćebetom
zatvaramo oči
popravljamo usta
biramo suho mesto
i zakopavamo