Ne bojim se nikoga
rodoljubiva pesma
ljubav
jedina je himna
zastava i grb
za koju sam spreman
svoj život dati
boreći sa
protiv svakog
ko u njoj vidi
neprijatelja.
koliko grubosti
živote, imaš li ti pojma
koliko nam tvrda koža
postati mora
da izdrži pogled ispod oka
u trenucima sreće
kada izgubim svest
o svetu koji kune me
i pljuje,
a bezbrižan budem
ne primetim nekad
niti čujem
ja ne bojim se
sveta koji uz nas hoda
ne bojim se nikoga.
sudbino, znaš li bar ti
koliko grubosti
zbog dlana u dlanu
i pišljivog zagrljaja
ja istrpeti moram.
kletve
tvoga tela glad
krijem pod noktima
i prezirem svakog
ko o tebi zna
više nego ja
a kunem onog
s kojim sad
nasmejan ćutiš.