XXZ magazin preporučuje
Don't Look Up

Photo: Netflix

Ne gledajte uopšte

Serije

The Long Call (mini serija, 2021)

Iako je još jedna u nizu britanskih kriminalističkih serija, The Long Call bavi se jednom specifičnom verskom organizacijom, zatvorenom zajednicom koja je simbol patrijarhata u malom. Ponekad nam se učini da većina nas ne živi u tako represivnom (mikro)sistemu, no dovoljno je da samo malo pažljivije pogledamo oko sebe i vidimo sve ono prećutano, potisnuto, zamaskirano. Nasilje, smrt, strah, potčinjenost – to je ono što vlada u toj specifičnoj evangelističkoj crkvi, ali i mimo nje, samo što to nije toliko očigledno. U „slobodnom svetu“ žene ne hodaju pognute glave, već stegnutog grla, krišom stisnutih pesnica, ukočenih ramena.

Kada shvatimo da nismo daleko od onih koje smatramo čudnim, primitivnim i mnogo drugačijim od nas, tek onda može doći do suštinskog oslobođenja i pokušaja sticanja sopstvene autonomije bez potrebe za begom. Takav put upravo prelazi Matthew, danas mladi gej čovek u srećnom braku, koji je u okviru represivne religijske zajednice i odrastao. Majka (odlična Juliet Stevenson) ga je zbog njegove seksualne orijentacije i sopstvenih verskih ubeđenja odbacila, dok se on vraća u rodno mesto kako bi prisustvovao očevoj sahrani. Sticajem okolnosti tu i ostaje kako bi pomogao u istrazi ubistva, a paralelno se i suočio sa svojom prošlošću.

The Witcher (druga sezona, 2021)

Veštice, čudovišta, dvorci i naravno – Witcher. Malo smo sačekali na drugu sezonu epske fantazije koja jedonekle zauzela mesto serije Game of Thrones, serijala Harry Potter ili Lord of Rings. Iako u sebi ima pomalo od svega, novi serijal sa magijskim elementima više se orijentiše na odraslu publiku, pa ne preza ni od toga da glavnog junaka svuče do gole kože.

Da se razumemo, nije ovo remek delo (mada je druga sezona očigledno snimana boljim kamerama), posebno zbog toga što pomalo podseća i na neke lošije serije iz devedesetih godina prošlog veka, ali se Geralt dobro spremio, pa bi možda i mogao da nas odvede u smeru koji neće biti potpuno besmislen. Spremni smo da ga pratimo i dalje.

We're Here (druga sezona, 2021)

Kad čujemo „rijaliti šou“, obično pomislimo na grupu ljudi koja sedi u sobi s kamerama i ne radi ništa. We're Here je nešto drugo – tri poznate drag kraljice putuju po američkim vukojebinama i traže LGBTIQ+ osobe kojima je potrebna pomoć. Ruka spasa dolazi s haljinama, šminkom i gliterom, a rezultat je često katarzičan.

Krajem 2021. godine izašla je druga sezona, u koju je uloženo više nego u prvu. S novcem i besprekornom scenografijom se istina pomalo rastvara, budući da program izgleda još namešteno (što sigurno u nekoj meri i jeste), ali je serija uprkos tome i dalje od velike pomoći.

Bob the Drag Queen, Shangela i Eureka odlično rade svoj posao, i više od toga – stepen empatije s učesnicima često čini da liče na one dobre vile iz starih bajki. Iako više polirana, druga sezona donosi dovoljno prostora za lične priče, ali i bolje kostime, što na kraju znači da je svaki nastup ona kandirana voćka na vrhu kolača.

Ku'damm 56 (prva sezona, 2016)

Reč je o nemačkoj seriji čija je radnja smeštena u Berlin 1956. godine. Zamišljena kao mini serija, ipak je dobila još dve sezone, pa tako imamo još i Ku'damm 59, te Ku'damm 63.

Pratimo život jedne prosečne zapadnonemačke porodice iz tog doba – majka je stroga, rigidna, nadasve elegantna i dozlaboga licemerna, otac je nestao posle rata, a njihove tri ćerke Helga, Eva i Monika pokušavaju da se razaberu u vremenu koje nosi neke nove tendencije. Iako mlada, Helga je ukopana u prošlosti, odnosno majčinoj viziji idealne žene i supruge, a kad se ipak zapita šta je sa njenim potrebama, majka joj odgovara da ih žene nemaju. Eva pak pokušava da otelotvori drugu stranu majčinog učenja, onu malo perfidniju i taktičniju, pa se više od svega trudi da se uda iz interesa i odupre istinskim željama koje ima.

Monika je ta koja majci zadaje najviše glavobolja – depresivna je, smotana i zbunjena, ali hrabra, svoja i rešena da upozna sebe i uspe u onome što voli. A to je ples, i to isključivo rokenrol, a ne bečki valceri i ostali tradicionalni plesovi koje njena majka drži u svojoj plesnoj školi. Pored toga, predaje i bon-ton, uči omladinu kako da postanu fine dame i gospoda, istovremeno gledajući kako više ne uspeva da drži sve konce u rukama i shvatajući da neko novo doba zaista dolazi.

A to novo doba ne dolazi besplatno i zahteva da se svako makar suoči sa svojim postupcima i zločinima iz prošlosti, ako već za njih ne odgovara. Sredina pedesetih je vreme u kojem su mnogi nacisti mislili da se može tek tako zaboraviti na prošlost i ići napred, neki su i evocirali prošla vremena „kada se znao red“, a neki se suštinski kaju i priklanjaju Istočnoj Nemačkoj ne bi li se iskupili. Sve to je stalo u ovu seriju, koja nas podseća na to da se prošlost i budućnost sabiraju u sadašnjosti, da je beg od sebe nemoguć i da se plesna škola ne gradi na leševima jevrejskih plesača.

Film

Firebird (2021)

Ljubavne priče o kojima se priča sve do skoro nisu uključivale ljubavnike/ce istog pola. Takve ljubavi su se ipak događale, stvarno i odavno, pa danas imamo i istorijske drame koje govore o onima koji su do kraja života ćutali.

Firebird je jedna takva priča, film o ljubavnicima koji su se usudili da se vole u vreme Hladnog rata, i to u vojsci Sovjetskog saveza. Iako priče o zabranjenoj ljubavi nisu ništa novo, ovaj film je dragocen, najviše zbog toga što podseća sa kakvim su se sve opasnostima LGBTIQ+ osobe susretale u minulim vremenima.

Ljubavi je ipak bilo, uprkos strahu i ozbiljnim pretnjama, pa nam ne preostaje ništa drugo nego da ih pamtimo, slavimo, te da svima prepričavamo ono što smo čuli i videli.

Ensilumi - Any Day Now (2020)

Film Any Day Now ima jednu srećnu porodicu. Iranski reditelj HamyRamezan ju je iskidao od svog života, kao ličnu priču koja je na filmu malo našminkana, malo utegnuta, izmenjena, što je ne čini ništa manje stvarnom. Iz sopstvenog životnog iskustva je izvukao junake koji su od rata u Iranu pobegli u Finsku, gde čekaju azil.

Niko ne beži od onoga što je dobro. Dakle, izbeglice ne izmišljaju egzotična putovanja u naše mirne vode, već beže – s decom u naručju, osnovnim potrepštinama, starim roditeljima, ponekad s kućnim ljubimcima. Ukoliko bismo ušli u dom neke takve familije, naravno privremeni, sigurno je da bismo shvatili koliko zla i neznanja postoji u samo jednom grafitu „Stop migrantima!“.

Chansilineun bokdo manhji – Lucky Chan-sil (2019)

Chan-sil ima četrdeset godina i čitav život pred sobom. Tako bar izgleda s tačke s koje je posmatra njena starija stanodavka. Ponekad joj se ipak čini da je sve prošlo, a situaciju komplikuje i to što radi u filmskoj industriji, gde se uspesi očekuju rano.

Lepa priča o tome šta je važno, šta je ponižavajuće, a šta ne, podsetnik da bi sebe trebalo da shvatamo manje ozbiljno.

Knjige

Franc Kafka „Zamak“          

Iako nema direktne veze, Zamak kao da je svojevrsni nastavak Procesa. Zajedničko im je što obojica glavnih junaka imaju inicijal K. i što se uzaludno bore sa sistemom, živeći u ubeđenju da je borba neophodna, istovremeno shvatajući da je svaka borba uzaludna. Neophodnost i uzaludnost obitavaju paralelno, opstaju i obeležavaju svaki korak našeg junaka. U Zamku je glavni, a pritom hladni i ravnodušni neprijatelj – birokratija. Sav njen besmisao i sadizam njenih podanika koji umišljaju da su gospodari sadržan je na stranicama ovog nedovršenog romana. A to što je nedovršen samo mu usložnjava i daje dodatni smisao, budući da totalitarizam, birokratija i rigidnost ne dižu čizmu ni nakon nečije smrti.

Virdžinija Vulf „Skica prošlosti“

„Na crveno i ljubičasto cveće na crnoj zemlji — haljina moje majke; a ona je sedela ili u vozu ili u omnibusu, a ja na njenom krilu. Tako sam cveće koje je ona imala na sebi videla sasvim izbliza te još uvek mogu da vidim ljubičasto i crveno i plavo, mislim na crnom; pretpostavljam, mora da su bile anemone“. (Odlomak)

Pesme

Hiss Golden Messenger - I Need a Teacher

Ova pesma posvećena je potplaćenim nastavnicima i učiteljima, a mi smo je sasvim slučajno otkrili u Spotify bespućima i velikodušno je delimo s vama!

Madison Cunningham - Broken Harvest

Madison Cunningham je američka kantautorka koja spaja indie folk zvuk i modernu produkciju. Kad tome dodamo odlične spisateljske i vokalne sposobnosti, možemo samo da joj odamo priznanje i uživamo u njenoj muzici.

Nostalgija

Iskanderia... lih? – Alexandria... Why? (1979)

U surovoj realnosti Drugog svetskog rata mladi Yehia beži u svet mašte – fantazija je jedini lek protiv strašne stvarnosti. Opsednut je Holivudom i sanja da studira film u Americi. Ljubav menja planove, pa kad se zaljubi počinje da preispituje svoje želje i identitet.

Horor film

The Descent (2005)

Mali povratak u prošlost, u pećine ispod šume. Jedan od zanimljivijih filmova o mutiranim bićima iz mraka.

Kratki film

Pánik – Panic (1978)

Tri inteligentna salamandera su podvrgnuta eksperimentima. Kad se naljute na ljude, kreću u napad na grad. I sve to u boji.

Video igre

Minecraft: Protiv stresa i anksioznosti

Osamnaestogodišnja Rasha Alqahtani iz Saudijske Arabije pronašla je način da preko video igre Minecraft pomogne svojim vršnjacima, te im ponudi alate za prepoznavanje stresa i anksioznosti.

Budući da i sama pati od anksioznosti, posebno tokom ispitnih rokova, Alqahtani razume sa čime se nose oni koji trpe zbog ovog problema. Pokušala je da izleči samu sebe, pa je iz toga nastao projekat koji može da pomogne i drugima. Ističe da se u Saudijskoj Arabiji tek od nedavnog govori o mentalnom zdravlju, pa se na posete psihologu još uvek gleda s negodovanjem. Mentalne poteškoće zbog toga mogu dodatno da se pogoršaju, a Svetska zdravstvena organizacija ističe da sve više mladih pati od ozbiljne anksioznosti.

Istina je da ove poteškoće mogu da se leče kognitivno-bihevioralnom terapijom, u ozbiljnijim situacijama i lekovima, a broj slučajeva se povećao od početka pandemije. Minecraft sada može da posluži za uspostavljanje dijagnoze, te prepoznavanje anksioznog poremećaja. Test je uključen u igru, a Alqahtani je napravila video koji podseća na Minecraft: Story Mode. U njemu može da se vidi na koji način igrači biraju avanture i kako na njih reaguju. Na osnovu toga im se dodeljuju bodovi preko kojih se uspostavlja dijagnoza.

Alqahtani  je za potrebe Minecraft testa prilagodila Taylorovu skalu anksioznosti, a eksperti ističu da je prednost njenog sistema u tome što ispitanici u igri ne osećaju pritisak, što vodi ka tome da odgovori na pitanja budu tačniji.

*Kontrapreporuke

Don't Look Up (2021)

Iako drži pažnju, što znači da može da se trpi, Don't Look Up je veliki promašaj. Već znamo da ne odvajamo oči od telefona, da uništavamo planetu i da nam preti propast ako se ne opametimo, a ovaj film nije rekao apsolutno ništa novo na tu temu. Da nema poznatih glumaca, sigurno je da na njega niko ne bi ni obratio pažnju.

 

Oceni 5