Zlostavljanje u istopolnim vezama
Agayo 01 B

Photo: medium.com

Ne zaslužujemo nasilje

Nasilje se ne događa tek da bi se upotrebila sila, događa se jer jedna strana želi kontrolu. Verovanje da se zlostavljanje u porodici dešava samo u heteroseksualnim vezama dovodi do toga da, ako se radi o nasilju u okviru istopolne veze, problem ostaje nevidljiv. Oni koji trpe ovakvo nasilje često ne shvataju u kakvom su položaju, ili ne znaju gde bi mogli da odu ili kome da se obrate.

"U Srbiji ne postoji zvaničan okvir koji bi uredio LGBT veze: partnerstva i brakovi nisu zakonski regulisani, a velika količina homofobije u javnom diskursu i nasilje nad LGBT osobama (fizičko i verbalno) utiču na to da LGBT veze nisu vidljive u javnosti. Ne postoje modeli na koje bi se mlade LGBT osobe mogle pozvati i na osnovu kojih bi mogli organizovati svoje odnose. Takođe, mnogo LGBT osoba nije deklarisalo svoju seksualnost porodici, prijateljima ili u poslovnom okruženju, zbog čega njihove veze ostaju nevidiljive i nepostojeće za njihovu okolinu. Sakrivanje veze od okoline donosi dodatne socijalne i psihološke poteškoće, zbog strogog odvajanja „javnog“ (odnosa sa porodicom, prijateljima, kolegama sa posla, itd.) od „intimnog“ seta odnosa, gde partnerski odnosi postoje u svojevrsnom socijalnom vakuumu – često bez zajedničkih prijatelja i društvene podrške koja bi pomogla održavanju i dugotrajnosti odnosa. Takođe, oni parovi koji su autovani svojoj okolini, mogu osetiti pritisak da svoju vezu prikažu kao „normalnu“ vezu, sličnu heteroseksualnim vezama koje imaju prilike da vide. Dok je vidljivost heteroseksualnih veza nešto što se uvek podrazumeva, u LGBT vezama (osobito u homofobičnim, konzervativnim zemljama) ona je privilegija retkih parova. Istovremeno, organizovanje odnosa unutar heteroseksualnih veza nešto je što se može nesvesno preuzeti, budući da društvena matrica već obezbeđuje određene modele između kojih je moguće birati. LGBT osobe na to ne mogu da računaju i veoma je često psihoterapija mesto na kome parovi mogu da počnu da organizuju svoj odnos, da preispituju pravila preuzeta iz heteroseksualnih odnosa koja možda nisu dovoljno primenljiva ili funkcionalna." (Priručnik za psihoterapijski rad sa LGBT osobama)

Budući da nedostatak zakona koji štite LGBT osobe prati i određeni model govora mržnje koji je prisutan u medijima, te svakodnevnom životu, ideja da se pripada toj manjini izaziva dodatni stres. Spoljašnji faktori, kao što su diskriminacija i nasilje, te unutrašnji, kao što je autohomofobija, dovode do fenomena "duplog ormara": kada se žrtva ne usuđuje da prijavi nasilje jer bi samim tim morala i da se outuje.

Nasilnici često svoje autohomofobične stavove projektuju u partnera, pa su negativna osećanja prema sebi često okidač za nasilno ponašanje. Sa druge strane, žrtve često veruju da zaslužuju to što im se dešava, a sve zbog negativnih osećanja u odnosu na sebe.

LGBT zajednica, te organizacije, se svakodnevno bore sa gomilom problema, pa problem nasilja u vezi ostaje na margini. O ovoj temi se ćuti i zbog toga što većinsko društvo koristi svaku priliku da demonizuje gej zajednicu, pa se neretko misli da bi im priča o nasilju samo dala dodatnu municiju da istopolne veze opisuju kao "bolesne".

Veća vidljivost, te bolje zakonske regulative mogu da dovedu do toga da se o nasilju u istopolnim vezama govori bez straha od dodatne stigmatizacije. Iako se time ne bi izbrisalo nasilje, žrtvama bi bilo jasnije kome mogu da se obrate. I u nešto liberalnijim zemljama postoji ovaj problem, pa je tako nedavno istraživanje sprovedeno u Britaniji pokazalo uznemirujuće visoku stopu depresije, niskog samopoštovanja i sklonosti ka samouboistvu kod gej muškaraca. Rezultati istraživanja su pokazali kako je njih 24 posto pokušalo samoubistvo, dok je njih 54 posto o tome razmišljalo. Njih 70 posto je izjavilo kako im je nisko samopoštovanje glavni razlog depresije i razmišljanja o samoubistvu, 56 posto je kao razlog navelo probleme u vezi, 53 posto društvenu izolaciju, a njih 49 posto je kao razlog navelo to što se ne osećaju privlačno.

Ne moramo da budemo savršeni da bismo imali osnovna ljudska prava. Ne moramo da živimo prema društvenim očekivanjima da bi nas tretirali kao ljudska bića. Ne zaslužujemo nasilje.

Oceni 5