1. Home
  2. Knjige
  3. Poezija
  4. Nebo
Knjige - Poezija
Što si htjelo od te nemoćne i usplahirene duše?
Nebo

Nebo

Piše: Danijel Dragojević
Već od naslova, preko karakterističnih motiva i pjesničkih postupaka koje u njoj nalazimo, zbirka pjesama Danijela Dragojevića "Negdje" sugerira kretanje unutar koordinata koje su ocrtale prethodne autorove knjige. Još jednom, lirski je subjekt promatrač prostora i stvari, a oni i ovaj put povratno skiciraju njegov portret, dramatiziraju stanja u kojima se nalazi. Ali dok je u ranijim knjigama Dragojevićevo negdje bilo izvjesno, u ovoj, koja se otvara motivima umora i gubitka - ono je "negdje najdalje, negdje bilo gdje, negdje nigdje"- i takvima označuje kako prostor tako i lirsko ja koje ga čita. Možda je baš to približavanje bitka i gubitka u ovim pjesmama i urodilo novinom. Nemir lirskoga subjekta - zaljuljanog mišlju o napuštanju i smrti - svoj će izraz pronaći u njegovu to mirnijem pogledu, u skladu pjevanja/pripovijedanja, u nadrealističkoj igri, koja strah svojom magijom umiruje. To što se Dragojević baš u “Negdje” - još jasnije - ukazuje kao pjesnik vedrine, svjetla i ravnovjesja bilo bi paradoks, da nas na paradokse već nije naučio

Mirjana, moga susjeda,

kada sam imao osam godina,

dok je trčao otokom i vikao

Bježte, ljudi, pada nebo,

skupili su, odveli i smjestili

tamo gdje nije bilo nikakvog

neba i gdje je on bez neba,

svoga prijatelja i neprijatelja,

vrlo brzo umro, ne ostavljajući

na svijetu i otoku ništa osim

to nebo što ga je tražilo,

gonilo i obrušavalo se na njega.

Dižući glavu često sam pitao

Lijepo i ludo nebo, zašto si

to činilo, što si htjelo od te

nemoćne i usplahirene duše?

*Pesmu prenosimo iz knjige “Negdje” koju je objavila Fraktura

Tagovi

Oceni 5
Komentara (0 poslato)