Neću da pijem tablete za smirenje

Iza ponoći

Iza ponoći razni šišmiši izlaze napolje
dvoje starih narkomana hoće pojesti masnu pitu
tinejdžerka s istetoviranim srcima na ramenu
klinci koji vrište
raščupani i pijani u crnim majicama
moje opustošeno srce juri s njima i urla
postala sam razbarušeni tinejdžer
postala sam skejter
postala sam dvoje narkomana
ne kupam se
pišam iza ćoškova
i čekam da svane
postala sam luda životinja
gladna životinja
tigar
šišmiš
vampir
gavran koji kljuca kost kraj mesnice
pas koji zloslutno zavija i zapišava svoju teritoriju
zaljubljeni manijak
koji progoni srednjovječnu nevinu neurotičarku
da joj u naborima njene pocjepane haljine sa kojom bi je najradje zadavio
otkrije besmisao ljubavi
Masturbirala sam vičući tvoje ime dok sav komšiluk nije počeo da te doziva
Radila sam razne prosječne gadosti kao i sav svijet oko mene

Zadovoljstvo

Skidamo se brzo
žurimo
zato ukidamo vrijeme jednim pogledom i rukama koje se znoje
udobna mi je tvoja koža
govorim dok gledam u vrata kroz koja sam već otišla
nikad ne znaš gdje si zbog treperavih pomjeranja i noćnog autobusa koji
me odvozi brže
nema tajni ovo su mjesta na kojima smo goli i drhtimo
kad mislim o smrti uvijek naletim na mrtvačka kola
kad mislim o nama sanjam kako padam u perje očerupanih anđela
Čini mi se da postoji mračno središte i oko njega lete sijalice
Mi smo nesretni jer prejako žudimo za mekom kožom
koja kaže
ovdje je kuća ovdje počinje topli kosmos majčinih grudi
koja te neće nikad odbiti od sise i tjerati da mijenjaš nešto bljutavo
nešto oporo
za mlijeko zbog kojeg tvoja usta mljackaju od zadovoljstva

Kuća

Otišla sam da vidim kuću
Jedna kritičarka je pisala kako pjesnici u ratu puno koriste motiv kuće

U ratu nisam bila pjesnik nego dijete
koje je ostalo bez kuće
uopšte mi nije bilo tužno
najprije me obradovala promjena
drugi grad i ljudi
čudio me očaj roditelja
vjerovala sam da postoje kuće i mimo te kuće
Govorila sam gluposti
Kuće kao peteljka trešnju drže uspomene
one sazriju i ispljuneš im tvrdu špicu a pojedeš slast
Kuće su samo mutne močvare mračni hodnici duhovi u boci
pravo mjesto duše je na raskrsnici gdje uvijek šiba vjetar novih početaka

S godinama sam sve češće mislila o kući
Dolazilo mi je u san
kako hodam hodnikom kako svijetlo provaljuje u sobu kako pričam s bratom i smijemo se kako se odjednom život vraća na onu nit u kojoj je prekinut

Dugo mi je trebalo da shvatim da sam nesretna zbog kuće
i da ne mogu nastaviti dalje dok ne odem i isplačem se kraj nje

Kuća je velika i bijela sunce se zabija u stakla vrućina peče
stojim ispred kuće i plačem

To je njena kuća kaže moj muž nepoznatim ljudima
oni se čude i sliježu ramenima

Tu je nekad živjela hoće samo da vidi sve je u redu samo da vidi kuću
Gledam kuću

Žutokosi dječak protrči ispred mene to je moj brat
to nije moj brat moj brat je sad čovjek i živi u drugom gradu

Kuća je lavirint ne smijem ući unutra može me progutati prazna utroba
samo je gledam spolja ona me grli i odbacuje
to je moja kuća

Kako sve uspomene mogu stati u par minuta
skakanje preko ograde kupovina u kiosku pored
smokva u dvorištu
šaht kraj zida garaža česma
šljiva se smanjila govorim kroz suze
sve se smanjilo
ja sam odrasla bez kuće sa bijelim zidovima

Nikad više ne želim imati kuću
kupićemo stan

Svjedok

Kamione s leševima što su prošli kroz jutro u maglu nisam vidio
zatvorio sam čvrsto oči čulo se samo brujanje motora i sitna kiša
ništa nisam vidio
nisam tovario slab sam
tovario je onaj ludi iz sela ja sam išao u šetnju dalje iza kuća iza
puckale su grančice pod vojničkim čizmama
nisam vidio ništa
ne znam ko su
nisu dozivali nisu govorili
puckale su grančice pod nogama nisam čuo
ništa ja ne znam doktor je napisao da imam psihičkih problema
otkud znam pod ceradama čija lica...
otišli su niz drum kamioni dolje prema selu nisam vidio
čvrsto stisnute oči tuda je putovao zvuk
možda tri četri kamiona ne više
koliko je bilo ljudi
ne znam
nekad ih sanjam ništa ne govore samo neće da zatvore oči
ja svoje stisnem jače čvrsto čvrsto
da ništa ne vidim

Klopka

Zarobljen kao trn u prstu
Malo plav malo crn
ja volim život tv serije i čokoladu govori ona
svaki dan kupuju zajedno u marketu preko puta
sir salamu dva kila crnog hljeba
i kiselo mlijeko
Ima nešto nježno u poluprovidnim šuškavim kesama
koje putuju ulicom
u užurbanim rukama

ponesi me govore kese
dodirni me govori ona
ne mogu
ćuti on
ne mogu
ne mogu
ne mogu
kese šuškaju

Slučaj napaljene babe

Djevojke djevojke djevojke
ne spavajte volite se dok su vam vagine ružičašte
volite se
poslije poslije ah poslije
četrdeset pedeset šezdeset
gospodin K. će biti sve rijeđi gost
gospodin K. će imati prečesta i neopravdana odsustva
Volite se u glavi u rukama u oteklim udovima u mesu i u kostima u dušama
i u pičkama volite se dok postoje iluzije zategnute kao vaša glatka koža
a poslije
A poslije život je ironičan gospođice
život je ironičan iako vi i dalje nosite ružičasto i odbijate da povjerujete u to
ironičan je u naboranoj koži ispod slojeva pudera
ironičan je u gasovima u znoju u salu u umoru u odlaganju
ironičan je u zglobovima u prevojima u okukama
ne klizi ne teče ne nosi vas voda života iz vas
suvo je oštro je peče
Niko nije dobro došao iako ga vi ljubazno pozivate

Volite se volite se volite se djevojke sa muškarcima sa ženama sa stablima i sopstvenim
rukama volite se sa svijetom sa mislima sa Bogom volite se
dok još možete da volite

Slučaj starije gospođe koja ima brata Feđu

Starija sam gospođa i nemam više živaca
ne podnosim djecu kučiće ni mačke
muči me nesanica
Moj brat Feđa obilazi me jednom mjesečno
svaki put se čudi kako sam još živa
Feđa je nestrpljiv
Njegova djeca rastu i treba im stan
Njegova djeca ne vole pakosne babe
zapišavam ćoškove sobe da obilježim teritoriju
Feđa mi priča duge priče o staračkim domovima higijeni i jezovitoj smrti usamljenih starica
Feđa često i perverzno izgovara riječ zbrinuti
Lice smrti je rošavo i izbockano kao goblen na zidu

O ovome ne govorim Feđi ja sam starija gospođa imam Bonton za dame na polici među knjigama ćutim o ružnim stvarima i smješkam se sasušenim usnama koje nisu ljubile dugo ah dugo nikog osim Feđino nestrpljivo čekanje koje me podbada u sljepočnicama i nagoni na nastranosti

Slučaj lude N.

Neću da pijem tablete za smirenje hoću da budem nesmirena
vidjela sam leševe vidjela sam groblja vidjela sam pregažene mačke
vidjela sam krv iz raskrečenih nogu žena
vidjela sam kako se rađa i umire
vidjela sam rupe od granate i od metka i rupe od praznine u ljudima
vidjela sam tugu ludilo nemir radost vidjela sam sunce jutros i mjesec sinoć
i plakalo mi se od svega što sam vidjela
neću da pijem tablete
neka sam nesmirena
neka sam luda

Doktore kako vas nije sramota biti normalan poslije svega što ste vidjeli

Slučaj ludog N.

Ludi N. već toliko nije mogao podnositi sebe svoje navike svoju mrzovolju
da je radio toliko loše stvari toliko loše da te uhvati vrtoglavica
mislio je spaliće ga grom ubiće ga neko progutaće ga zemlja pod njim
Bog će već smisliti neki način da ga kazni raspe poništi
od čega bi mu laknulo

Ali ništa od toga ništa
naprotiv ljudi kao da su ga voljeli sve više sve strastvenije nutkajući ga sobom
da ih povrijedi da ih uništi da ih slomi
kakav bolestan svijet mislio je kakav bolestan svijet sjeban skupa samnom
pun želje za Bogom koji kažnjava

Ludi N. sjedi u svojoj sobi i plače što sve ovo ne prestaje
jadni ludi N.
dugo dugo mu ljubim hladno čelo

Slučaj zaljubljene O.

O kako sam se zaljubila zapomaže O.
O njemu ne znam ništa ali ga volim
To je valjda najvažnije
Nadam se da nije ratni zločinac jer i takvih ima
nadam se da nije nikom došao glave da nije pedofil nastran ili ne daj bože bolestan
nadam se da nije iz loše familije da se ne drogira ne pije ne kocka ne kurva
da nije kriminalac ni homoseksualac jer ne bih voljela budućeg muža u zatvoru ili u tuđoj guzici tražiti
Nadam se (ako ispuni sve te uslove) da se i on meni nada jer nema ništa gore od neuzvraćene ljubavi
Nadam se da ćemo se vjenčati ja u vjenčanici on u odjelu
na glavi mi veo sviraju cigani lete golubovi a on me dugo dugo gleda u oči i onda odnosi na rukama svojoj kući dok svi plješću i plaču od radosti

Nadam se da će jednom doći i u naš grad govori O. izrezuje njegove sličice iz novina i lijepi po zidu

Dresura

On misli ko ima pičku ima i skrivene namjere
Ženu treba dresirati
zavezati ruke sa puno male užadi - djece
posaditi u staklenik da raste
sve pitomija i bezukusnija
Požudna i topla ne smije šetati sama
mogu je oploditi divlje kiše umjesto njegovog vrtlarskog crijeva
Treba joj često citirati mudrosti
koje jasno ukazuju na prirodnost njenog potčinjenog položaja

Miš i vagine

Ulovila sam miša
U maloj kutiji spavaju dvije vagine
Jedna je zagospodarila svijetom
A druga samo drijema

Jebem vam majku kažem im
Pustiću miša na vas
Izješće vas
Bićete bušne k'o sir u crtanom filmu
Bićete izbušene
Od puno zuba koji svrdlaju po vama

Ali nas ne boli
kao tebe
praznina u svemiru koja raste
rekle su mi vagine
zaokružene crnim porubima
i gladne

Tata i seksualni život krava

Tata je uvijek bio ljut
jer je to bilo vrijeme ljutih tata
koji imaju težak posao i tv dnevnike
tad smo morali ćutati
Tata se smijao kad dođu gosti
rezao pršut pio vino i pričao viceve
o seksualnom životu krava
mama se smijala
mi smo se smijali
Svi smo bili sretni kad dođu gosti

Zamršeno klupko porodične istorije

Gledala sam na buvljaku slike austrougarskih oficira
ušiljeni brčići visoki zalisci
pet eura komad
Moj pradjed je bio austrougarski vojnik
da je poginuo nikad se ne bi rodio moj djed
djed je u partizanima preležao tifus da je umro
nikad se ne bi rodila moja majka
Mamu je umalo pojela krmača
da je pojela ja se nikad ne bih rodila
Kad je pukao kondom znala sam
da je moja kćer
odjek beskrajnog DA u svemiru

Mali i veliki varvari

Mali varvari doručkuju crni hljeb i marmeladu
jer rat je i nema ništa drugo

Veliki varvari crtaju vojne mape
u kojima nema mjesta da se nacrta kuća

Mali varvari se stalno sele i zbog toga su tužni
gdje god dođu niko ih ne voli jer su odnekud došli

Veliki varvari klimaju glavama viču i prave planove
koji uvijek propadaju

Mali varvari vjeruju u te planove
jer im je samo to preostalo

Varvari i poezija

S varvarima nije lako
Ništa im ne valja

Oni preziru poeziju
pjesnike zovu plačipičkama
ne vole pjesme o ljubavi
ne vole ni kad psuješ
jer to mogu i oni
ako pišeš o lijepom malom anđelu
što ti se nekad priviđa po sobi
reći će ti da sereš i da si lud

Takvi su varvari
mrze pjesnike jer misle da su hulje i neradnici

Takvi su pjesnici
hulje i neradnici

Ono što svi žele biti

Rat

A onda su glave zrele
tako brzo
na vratovima
da su otpadale svakodnevno

Ljudi

Neki ljudi su kao stolice
samo sjedneš
ima udobnih i neudobnih
neki su kao lopta
okrugli
i kotrljaju se
neki su kao nož
oštri i režu
neki su kao plišani medvjed
meki
tupo zure u tebe
i samo čekaju da ih poneseš
sa sobom u krevetima i onih komplikovanih
kao ona kocka
koju nikako ne možeš složiti Baš ima različitih ljudi.