Sve je, osim ljudi, u savršenoj ravnoteži
Kansuke 02 S

Photo: Kansuke Yamamoto

Nekoliko savjeta za anksiozne ljude

Svaka županija ima broj za psihološku pomoć, gdje mogu telefonirati ljudi koji se psihički ne snalaze baš najbolje u pandemijama. Ne znam je li netko provjerio kako to funkcionira, sama izrazito slabo telefoniram, a još manje rado razgovaram s nepoznatim ljudima preko telefona, posebno u tjeskobnim situacijama. Moguće je da je to jedno prekrasno iskustvo, ali što ako čovjeka obavijeste da je deseti u redu čekanja, neka ostane na liniji, i puste mu “Malu noćnu muziku” direktno u slušalicu?
Ne znam je li nužno, i društveno korisno, ali pokušat ću sročiti nekoliko savjeta za anksiozne ljude u ova krajnje interesantna vremena.

1. Ovo nije osobito praktično vrijeme da budete anksiozni. Možete zaraziti to malo psihoterapeuta koji još uopće s vama hoće razgovarati, umjesto da vam šakom i kapom prepisuje lijekove. Ukoliko još uopće primaju, jer je već dovoljno što na telefonu konstantno imaju pacijente koji nisu sigurni je li dovoljno sto puta dnevno upotrijebiti sapun, i one koji vjeruju da su za tog nedokuhanog šišmiša nekako osobno krivi.

2. Činjenica da unatoč tome jeste anksiozni, znači da okolnosti uopće nisu radikalne kao što vam izgledaju. U koncentracijskim logorima nitko nije imao napade panike, oboljeli u ozbiljnim stadijima raka ne pate od tjeskobe. Moguće je da svijet pustoši najgora bolest od Španjolske gripe, ali po svakodnevnim iskustvima, i statistikama, ta opasnost nije dovoljna da vas ubaci u vanredno stanje, pa da tjeskobe odrađujete kasnije. Dosađujete se, meljete u prazno, lišeni ste sadržaja. Sjedite u čekaonici, što je vaš najveći horor. Da je opasnost direktna, reagirali biste direktno, pa onda, kad sve završi, naknadno i post festum prežvakavali tjeskobe, i traume.

3. Količina anksiolitika koje možete dnevno popiti jer vam se ne sviđa kako trenutačno izgleda svijet ograničena je. Slična je stvar s tabletama za spavanje. Jasno, bilo bi idealno prespavati sve ovo kompletno, ali i tu se naziru problemi. Prvo, nije jasno dokad točno treba spavati, a to je nešto što su medvjedi evolucijski usavršavali tisućama godina. Drugo, vani je u stvari proljeće. Sve je, osim ljudi, u savršenoj ravnoteži. Trava raste uobičajenim ritmom, biljke cvatu na vrijeme. i dalje postoje ciklusi, mjesečeve mijene, Zemlja se vrti oko Sunca.

4. Ono što možete konzumirati neograničeno su omega 3 kiseline, i B kompleks. Ne zvuči kao bogzna što, ali velika je šansa da vam nešto od toga ionako fali. Osobno sam ravnodušna na B kompleks, ali omega 3, i magnezij, iz nekog razloga djeluje. Premda su brojna istraživanja izrazito oprečnih rezultata, i znanost se po tom pitanju nije usaglasila.

5. Možete konzumirati i alkohol. To je kratkoročno famozno rješenje, ali mora biti odmjereno. Višak alkohola paralizirat će vas narednog jutra, a to je još uvijek, i nadalje, jutro pandemije. Osobito ako još niste shvatili da ujutro ne smijete otvarati pojedine portale, koji se natječu s kompariranjem brojem mrtvih po raznim državama. Piće je korisno u situacijama koje imaju ozbiljan dramaturški klimaks. U maratonima, na duge staze, čak je i to blagotvorno sredstvo utjehe kontraproduktivno.

6. Bavite se tijelom. To je onaj suvišni objekt koji neprekidno za sobom teglite, ali nemate pojma što da s njim poduzmete. Ne morate mu se diviti, niti ga njegovati, još manje ponavljati nekakve mehaničke vježbe s brojanjem, ali morate prepoznati da je tijelo inteligentnije, i funkcionalnije od vas. Traži svoje zadatke i izazove. Od vas očekuje napor, fizički rad. Bolje je da po cijeli dan nepotrebno gurate namještaj iz jednog kuta stana u drugi, da prišerafljujete otpale noge od stolica i krečite strop penjući se i spuštajući niz ljestve, nego da delikatno brišete prašinu, pokrećući isključivo zglob jedne ruke. Vjerujte tijelu, može se napregnuti u bilo kavim uvjetima, čak i u zatvorskoj samici. Za razliku od vašeg tobože tajnovitog, a u stvari krajnje predvidljivog mozga, tijelo poznaje samo sebe, regulira vlastiti ritam disanja, puls, intonaciju mišića.

7. Bavite se jogom. Prostačka verzija joge je plivanje, ali to u ovom trenutku nigdje ne možete realizirati. Bazeni su zatvoreni, a temperatura mora je oko 14, malo je onih koji su to u stanju izdržati. Joga ima bezbrojna značenja, i nadgradnje, ali je u suštini mehanička disciplina. Vježba disanja pranajama lišit će vas dosadne zablude da niste u stanju disati. U početku će biti neobično udisati najprije na jednu, a onda na drugu nosnicu. Osobito zbog toga što ćete možda ustanoviti da vam je jedna u pravilu blokirana, najčešće lijeva. Izvodite tu nesretnu pranajamu, koja je stara nekoliko tisuća godina i ne obavezujete vas da u bilo što vjerujete, najmanje u same sebe, najmanje dva puta dnevno u trajanju po pet minuta. Stvorit će neki fini filter između vas i realnosti, da vas sve ne pogađa direktno u pleksus, i da neprekidno ne hiperventilirate. “Položaj ribe”, “položaj zeca”, položaj pramca” otklonit će vaše rapidno padajuće tlakove, vrtoglavice, u čvor zavezane trbuhe. U krajnjoj liniji, okrenuti naopako, s nogama visoko podignutim uza zid, nabit ćete zrak u gornje dijelove pluća, otkud ste ga sami iskorijenili.

8. Ne pretvarajte se da niste anksiozni, jer na to imate potpuno pravo. Nitko vam nije rekao čime da točno tretirate potplate cipela, ili jabuke, da ne biste ugrozili sebe, ili članove svoje obitelji. Nemate pojma je li dolazak u šumu, li na obalu moru, nekakav ozbiljan sanitarni prekršaj. Suočili su vas s virusom, nitko nema pojma je li to živo biće ili nije, a Slavoj Žižek kojeg ovih dana upravo histerično intervjuiraju zvuči kao sklerotični stroj za umnažanje banalnosti. Slavoj Žižek blage veze nema što su virusi, gdje su mu cipele, i smije li požderati jabuke. A to je jedan od ljudi predestiniranih da osmisle, i promisle, epohu.

9. Ne prebrajajte neprekidno respiratore, i boce s kisikom. Ne uživljavajte se u taj strah od prestanka disanja, od bolničara preodjevenog u robota kojeg čovjek još jedino smije dotaknuti. Te dvije osobe, premda izrazito dramatične, imaju vlastitu kompleksnu sudbinu. Vaše plitko disanje, i aritmije, s disanjem tog čovjeka na aparatima, nije jedno te isto. Jedino vam je isti osjećaj užasa, straha, i izolacije. Ako se u jednom trenutku nađete na aparatima, vidjet ćete da je znatno okrutnije, ali ujedno i jednostavnije nego u vašoj imaginaciji. Radit će se isključivo o tijelu, bez tog kompleksnog psihološkog prtljaga koji trenutačno teglite. I bit će dovoljna ta gumena rukavica, profesionalac koji vam nudi dodir, i pruža ruku. On je apstraktni, bezimeni čovjek, koji objedinjuje vašu obitelj, i prijatelje.

10. Sadite cvijeće, sad je za to vrijeme. Vrtno cvijeće, balkonsko cvijeće. Ako ga je teško kupiti, pregledajte korijene koji su ostali od lani. Možda će se opraviti s malo gnojiva, i dovoljno vode. Vaš imunitet ovisi o onome na što se oslanjate, i u što vjerujete. Ako vjerujete u biljke, u njihovo duboko korijenje, jednostavnu regeneraciju, ako trebate zelene površine čak i u stanovima, sadite ih.

PS. Odmah se ograđujem: ovo je dakle (facebook) status koji pretendira biti praktičan, i koristan. Neće biti ni u kakvoj knjizi. Nije nikakva proza iz doba korone, koju neki naši literarni urednici uredno predskazuju kao lošu literaturu, koja ih ima napasti post festum, kad određena količina ljudi preživi, ili pomre.

Oceni 5