Neozbiljna priča

Vjetar je bio nevjerojatno jak tog dana, iako ništa nije upućivalo na takav razvoj situacije. Ni prognoza, ni kosti, ni ožiljci, pa čak ni šavovi nakon velikih operacija u kojima se izvade organi i umjesto njih stave novi. Vjetar je jednostavno poludio. Tako je odlučio i trebalo mu se pokoriti. Svi su zato pognuli glave i skupili ramena. I predsjednik, i premijer, i britanski kralj na turneji po inozemstvu. Svi, osim jedne neozbiljne žene koja je vjetru hrlila ususret, u naručje, u zagrljaj, u srce, nepromišljeno i ludo, raskopčanog kaputa kao raširenih krila što je vjetru bilo dovoljno da je otme i ostavi na vrhu dimnjaka gradske toplane odakle je pucao pogled na čitav grad i obližnje planine, a neki koji su navodno bili gore, kunu se da se za iznimno vedrih dana mogao vidjeti čak i komadić mora.

Neozbiljna žena preplašeno je kriknula baš kad je vjetar pao i svi su odjednom pogledali gore, prema vrhu dimnjaka gradske toplane gdje ne dolaze ni vrane, samo gdjekoji sokol i odbjegli baloni. Nakon nekoliko dana došao je i njen muž. Netko je na društvenim mrežama objavio fotografiju na kojoj neozbiljna žena sjedi na rubu dimnjaka gradske toplane kao da sjedi na rubu bazena, pa je muž iskoristio državni praznik kad ne mora ići na posao i stigao do podnožja dimnjaka gradske toplane. Reda radi pitao je treba li joj pomoći, treba li joj poslati hrane ili topliju odjeću i sunčane naočale, jer gore zna puhati, a zna i pržiti. Neozbiljna žena pokazala se još neozbiljnijom i odbila sve ponuđeno, pa mužu nije preostalo drugo nego da se vrati kući točno na središnji dnevnik nacionalne televizije gdje je sasvim neočekivano vidio sebe što mu se jako dopalo. Tako jako da je odlučio svaki dan dolaziti i neozbiljnoj ženi nuditi pomoć koju je ona uporno odbijala i s ruba dimnjaka, naravno kad ne bi bilo dima, izvikivala ili bolje rečeno, uvikivala ravno u dimnjak, kratko i jasno NE što je sjajno odjeknulo u svim gradskim radijatorima.

Nenenenenene, orilo se u domovima, školama, uredima, znanstvenim instutima, krematoriju i tko zna još gdje. Unatoč uzastopnom ponavljanju negacije, zavladalo je pozitivno ozračje. Na rubu dimnjaka gradske toplane kao na rubu bazena, neozbiljna žena je, posve nesvjesna učinka svoje odlučnosti, sjedila i mahala nogama ignorirajući atmosferilije. Vjetra nije bilo mjesecima. Ni sunca. Samo su teški sivi oblaci zgusnuti poput vate koju neki nabijaju u uši, nalegli na nježna, ali nevjerojatno snažna pleća neozbiljne žene. Neozbiljna i stoga sasvim zadovoljna svojim trenutnim položajem, odlučila je i dalje mahati nogama i čekati da se digne vjetar. Tu gore sve joj je izgledalo puno bolje nego dolje i moglo bi se reći da nije bila osobito zaintersirana za silazak.

Mužu je dozlogrdilo dolaziti i nuditi pomoć jer je već postao stara vijest i više nije bio dovoljno zanimljiv za središnji dnevnik nacionalne televizije. Pojavio se još jednom za potrebe neke emisije o velikim ljubavima, ali prilog je bio dosadan jer se neozbiljnoj ženi stvarno više nije dalo ponavljati NE. Muž je nakon tog neuspjeha otvorio lažno bolovanje i nakon toga mu se gubi svaki trag. Neozbiljna žena bila je dovoljno neozbiljna da bi ga se uopće sjetila, a po svemu sudeći, ni on se ne bi sjetio nje da nije bilo one objave na društvenim mrežama, tako da bi se moglo reći kako je ta priča završila na najbolji mogući način. Nitko je više ništa nije pitao i neozbiljna žena mogla je nesmetano mahati nogama do mile volje. Ali, kako kaže poznata izreka, dok nekom ne smrkne, drugom ne svane. Na rubu dimnjaka gradske toplane kao na rubu bazena, neozbiljna žena tako je ozbiljno mahala nogama da se podigao vjetar tako jak, čak jači nego s početka ove priče i otpuhnuo je ravno u dimnjak kao da je perce.

Dok je letjela prema dolje gdje je sve gore nego gore, iz grla joj se otelo dugačko NE, ali ovaj put odjeknulo je posve drukčije. Poludjeli vjetar, još luđi nego s početka ove priče, razgrnuo je teške oblake i još par dana nastavio raznositi sve pred sobom. Zahvaljujući svojem raskopčanom kaputu, neozbiljna žena navodno je prizemljila uz manje ozljede i sad živi u dimnjaku. Neki će možda povjerovati u ovu priču, jer kao što znamo, život piše romane pa zašto ne bi i ovako nešto, ali iskreno, meni ovo sve zvuči jako neozbiljno.

*Prenosimo s portala Radio Gornji grad