Nostalg-i-ja
Flmm 01 S

Photo: IMDb

Neponovljiva filmska godina 1999.

1999: Godina koja je promijenila filmove”. Tako je glasio naslov teksta kojeg je u studenom spomenute godine objavio Entertainment Weekly, osvrćući se na niz izvrsnih naslova koji su krajem prošlog stoljeća osvanuli u kinima, privukavši pozornost inovativnim pričama i odmakom od tradicionalnih tekovina u sedmoj umjetnosti.

Uistinu, 1999. bila je posebna filmska godina (po kriteriju zanimljivosti u istom desetljeću snažno joj konkurira i 1997., ali to je već jedna druga priča). Matrix nas je tada uvjerio kako cyberpunk nije mrtav i njegova premijera savršeno se poklopila s milenijskim fobijama. Unatoč mlakoj zaradi na blagajnama, Klub boraca preko noći se pretvorio u ultimativni generacijski film. Projekt Vještica iz Blaira popularizirao je “found footage” žanr i udario temelje viralnom marketingu. Tim Burton bio je na redateljskom vrhuncu sa svojom Sanjivom dolinom. Jonzeov Biti John Malkovich bio je pak jednostavno “lud k’o šlapa”.

U probranom društvu našla su se i hvaljena djela kao što su Magnolija, Oči širom zatvorene (posljednji Kubrickov film), Vrtlog života, Šesto čuloDečki ne plaču, Talentirani gospodin Ripley, Zelena milja… Kvragu, i novi Ratovi zvijezda konačno su bili osvanuli u kino-dvoranama, premda su iznevjerili očekivanja većine fanova (naravno, to nije spriječilo Fantomsku prijetnju da postane vodeći hit godine).

Većina navedenih naslova obilježila je moje brucoške dane, a pojedini su me toliko dojmili da sam ih gledao u kinu više puta, unatoč skromnom studentskom budžetu (stvar je ipak spašavalo kultno kino Forum na “Savi” – kud ćeš bolje od ulaznice za 10 kuna!).

Bio sam u stanju danima gnjaviti prijatelje pričama o Matrixu i Klubu boraca, istovremeno tražeći sve što se moglo pročitati o tim vrlim novim filmovima nakon kojih ništa više neće biti isto. Izbjegavao sam sve one koji su gledali Šesto čulo prije mene kako mi ne bi otkrili taj famozni kraj o kojemu svi pričaju (kasnije sam odbijao vjerovati svakome tko je tvrdio da je glavni preokret skužio već na polovici filma). I priznajem, Fantomska prijetnja mi je bila totalno zabavna, bez obzira na to što drugi mislili.

Pojedini kritičari u to vrijeme su uspoređivali filmsku 1999. s 1939., još jednom važnom godinom u sedmoj umjetnosti, kada su mrak kino-dvorana ugledala povijesno važna i neizmjerno utjecajna djela kao što su Čarobnjak iz Oza, Zameo ih vjetar, Poštanska kočija ili Ninočka. Istovremeno su mnogi tvrdili kako 1999. godina označava ogromnu prekretnicu u Hollywoodu koji je konačno otvorio vrata hrabrim i originalnim autorima koji imaju nešto novo za reći.

Je li se 1999. godina na kraju pokazala uistinu toliko utjecajnom i prijelomnom? Ili je sve to samo bila pretjerana milenijska euforija? Bez sumnje, 1999. bila je izvrsna godina za filmove i filmofile, ali njeno naslijeđe nekako se pogubilo na početku novoga stoljeća. Istina, Matrix se pretvorio u komercijalno uspješnu trilogiju, ali s inferiornim nastavcima, a konstantno kopiranje njegova stila i estetike ubrzo je postalo, blago rečeno, zamorno.

David Fincher nastavio je snimati vrhunske filmove, ali nikad nije bio više tako “razigran” kao u slučaju Kluba boraca. M. Night Shyamalan je nakon Šestog čula postao razvikani redateljski wunderkind koji je nakon par hitova zapao u desetljetnu kreativnu krizu iz koje se tek danas počeo izvlačiti. Omiljeni holivudski mračnjak Burton nastavio je nakon Sanjive doline više-manje reciklirati samoga sebe.

Vještica iz Blaira je pak ostala samo zanimljiva fusnota u povijesti box-officea, a mnogi se danas pitaju kako je publika uopće uspjela “nasjesti” na marketinšku kampanju koja je sugerirala da su se nadnaravni događaji u filmu uistinu dogodili. Da ne spominjem kako je “found footage” postao najdosadniji trend u nadolazećim godinama. S druge strane, barem su Ratovi zvijezda danas bolji nego što su bili na prijelazu stoljeća (trk u kino i pogledajte Posljednjeg Jedija ako još niste!).

Desetljeće i pol poslije, epilog (ili bolje reći, nekrolog) cijeloj je priči dao magazin Esquire, koji je u svojoj obljetničkoj analizi zaključio kako je 1999. bila godina koja je najavila filmsku revoluciju koja se nikad nije ostvarila. Holivudskom nebom danas vladaju superjunaci, megalomanske franšize, rebootovi i remakeovi – sve ono o čemu na kraju 20. stoljeća gotovo da i nije bilo riječi, niti se baš dalo naslutiti.

Naravno, to nikako ne znači da danas više nemamo kvalitetnih filmova ili uzbudljivih trendova, ali čini se kako se nakon 1999. godine više nikad nije u tako kratkom razdoblju pojavilo toliko kvalitetnih djela i instant klasika. Dok čekamo neku novu revoluciju u sedmoj umjetnosti, preporučujem ponavljanje gradiva i ponovno gledanje Matrixa, Kluba boraca ili “Malkovich-Malkovich-Malkovicha”. Vjerujte mi, još uvijek su jednako cool.

*Prenosimo s portala Plan B

Oceni 5