Neprijatelj

Mladost mi je tamna i olujna bila,

Tek je katkad u nju sunce prodiralo;

Kiša s gromovima sve je uništila

Te roda u vrtu ostade mi malo.

Jesen zrelih misli evo stiže k meni

Te ašov i grablje trebam, s mnogo mara,

Da ponovno sredim vrt svoj razriveni,

U kom voda rupe ko rake otvara.

Da l' će novo cvijeće koje duša sniva,

U tlu što isprano ko pijesak počiva,

Naći tajnu hranu, da do snage dođe?

O boli! O boli! Vrijeme život guta:

Neprijatelj mračni što nam srce glođe,

A hrani ga stalno naša krv prosuta.

*Prevod Nikola Milićević