Neuzbudljiv tehnološki blues

Četrnaestim albumom Depeche Mode nastavljaju niz solidnih, no ne i impresivnih ostvarenja kakva su obilježila njihovu karijeru posljednjih petnaestak godina. Iznova zakopan u sad već dobro poznatom electro-gospel-blues manirizmu, Spirit donosi niz balada srednjeg tempa i pokoju žustriju temu nastavljajući se na spiritualnu crtu prethodnika Delta Machine ponovno pronađenim smislom za politički komentar.

Međutim, opća mjesta u pjesmama poput “Worst Crime”, “Poorman” i “Where’s the Revolution” više dolaze do izražaja kroz izvan-glazbena događanja manifestirana u svađi benda i „cjeloživotnog obožavatelja“, bijelog nacionalista Richarda Spencera koji ih je proglasio „neslužbenim bendom Alt-Right pokreta“. Svojim (ne)promišljenim provokacijama Spencer je dao priliku bendu da barem malo osvježi svoje pozicije izvan kruga veteranske atrakcije za dvoranske nastupe.

Nažalost, malo toga na Spirit posjeduje oštrinu izjava koje je Dave Gahan uputio Spenceru, nazivajući ga između ostalim, parafraziram, i dobro obrazovanom budalom. Cijeli je album ponovno ogrnut u suptilne i sjajno aranžirane slojeve analognih sintesajzera, pružajući lijepo zamišljen, ali na posljetku neuzbudljiv tehnološki blues kakav je bend već nudio u uspjelijim inačicama. Ipak, ne čini mi se fer reći da je Spirit loš album, ponajviše zato što njegova precizno dizajnirana atmosfera zapravo igra protiv njega. Previše stilizirajući svoje pjesme, Depeche Mode guše svoje u osnovi jednostavne, ogoljele poruke. Umjesto brižljivo dotjeranog mraka, možda bi za promjenu trebali ponuditi energični udarac u želudac, no to bi s druge strane bilo u potpunoj suprotnosti s imidžem mračnih propovjednika.

Čekajući spasenje, Depeche Mode su zapravo postali „darkerski U2“, velika atrakcija za svakog i nikog posebno koju će isto tako posvajati svi od ostarjelih gotičara do „hipster nazija“ poput Spencera. No, to je cijena dugogodišnjeg stvaranja „glazbe za mase“.

Ukratko: Duhovni život starih darkera.

*Tekst Karla Rafanelija prenosimo sa prijateljskog, glazbenog bloga Lake note, sa dozvolom uredništva