Ispovijest Lauren Patten, američke glumice i pjevačice
Lauren 02 S

Photo: Pinterest

Ni dovoljno gej, ni dovoljno strejt

Još se nisam bila identificirala kao queer, ali osjećala sam duboku povezanost s lezbejskom kulturom koju sam otkrila kroz šou. Provodeći vrijeme s lezbejskim glumicama, redateljkama i producenticama, pronašla sam afirmaciju za svoju tombojsku mladost i otkrivanje maskuliniteta. Ubrzo nakon što sam preuzela ulogu Medium Alison, počela sam pisati o tom zbunjujućem afinitetu. Kao neko kome je teško pisati ako nema roka, očekivano sam zastala nakon nekoliko odlomaka, i skicu sačuvala na računaru. Nedavno sam je odlučila otvoriti – poput odvrtanja poklopca mini vremenske kapsule. Evo što sam napisala:

[Moja] želja za queer identitetom pojačala se u posljednjih godinu dana; Sigurna sam da to dosta ima veze s poslom koji me je ”uronio” u lezbejsku zajednicu. Ali to zasigurno nije nešto novo. Govorim dublje od svog prirodnog glasa od minimum 18. godine. Imam ožiljke na desnoj ruci zbog incidenta na skejtbordu sa dječacima koji su živjeli u kvartu dok sam bila djevojčica. Mogu svakoga dana vikati na televizor zbog utakmice istim decibelima kao i moj otac. Nikada nisam bila … ženstvena.

Neke od mojih prijateljica lezbejki šalile su se da sam zaista lezba, samo još ne znam. Ja mislim da je suprotno: u potpunosti znam da jesam lezbejka, jednostavno to još nisam postala.

Sada mi je lako, kao autovanoj queer ženi, smijati se se svojoj sljepoći. Moja “želja za queer kulturom” bila je samo zakopano prepoznavanje mog stvarnog queer identiteta, nepotvrđeno bilo kakvim seksualnim iskustvom sa ženom. Queer identitet se najčešće potvrđuje i shvata, iznutra i izvana, seksualnim iskustvom. Bilo da čeznete za dodirom djevojke koja sjedi pored vas na predavanju iz engleskog jezika, ili spavate sa ženom prvi put na faksu, seksualna misao i radnja obično su naočale kroz koje posmatramo queer identitet nas, ali i drugih osoba. Dakle, iako se duboko poistovjećujem s rodnom prezentacijom i kulturom koja nije heteronormativna, uvijek sam razmišljala samo o vezi s muškarcima – dakle, rekla sam sebi, ne bih mogla biti queer.

U maju 2017. moj prvi poljubac sa ženom (izvan pozornice) bio je u muzičkoj dvorani Rockwood na Lower East Side-u. U jednoj ruci piće, druga ruka na njenom struku. Bio je to naš treći izlazak, ali je na Instagramu vidjela fotografije mog bivšeg momka i nije bila sigurna jesmo li zaista na dejtovima dok je konačno nisam poljubila.

U našoj vezi, koja nije dugo trajala, bila je nježna i ljubazna. Bila je strpljiva sa mojim laganim ulaskom u taj nepoznati teritorij. No, iako mi je sve bilo novo, biti sa ženom bilo mi je jednako prirodno i lako kao i sva pozitivna romantična iskustva koja sam imala s muškarcima. Veza nije dugo trajala, ali kroz nju sam stekla trajno razumijevanje sebe: saznanje da sam biseksualna queer žena. Biseksualni identitet – privlačnost prema osobama koje se identificiraju i kao moj i kao suprotan rod – omogućio mi je otvorenost za sva moja iskustva: istospolne odnose, odnose različitih spolova i moju fluidnost između muške i ženske kulture i prezentacije. Osjećala sam se kao da sam stavila naočale s novom dioptrijom. Moja okolina se nije promijenila, ali vid mi se izoštrio. Osjećala sam se osnaženo.

Nazvala sam svoje dvije prijateljice jutro nakon prvog poljupca sa ženom, uzbuđena da im kažem šta se dogodilo. Obje moje prijateljice – jedna poliamorna lezbejka, a druga genderqueer trans aktivistkinja – bile su sretne i podržavajuće prema iskustvu koje su mislile da doživljavam: seksualno buđenje slično otkrivanju Medium Alison da je lezbejka. Znam da me prijatelji nikada nisu namjeravali pritisnuti na određenu etiketu; jednostavno su se odnosili prema mom iskustvu onako kako su znali. Ipak sam – suptilno izvana, jače iznutra – osjećala pritisak da treba da izaberem stranu.

Kad sam s ovom ženom završila vezu, bilo je haotično. Bio je juli, vrućina. Osjećala sam se nezdravo u vezi i trebalo mi je prostora. Moje objašnjenje za raskid nije je zadovoljilo, pa se okrenula vlastitom objašnjenju. Nikad prije nisam bila sa ženom, rekla je, i zato sam osjećala toliku nelagodu i anksioznost. Nije to izgovorila potpuno, ali temeljna implikacija bila je jasna: ili sam se bojala biti gej, ili zapravo uopće nisam bila gej.

Nakon raskida, bio sam uzbuđena što sam slobodna queer žena. Osjećala sam uzbuđenje svaki put kad sam na ulici ugledala ženu koja me privukla, osjećajući moju novu sposobnost da prepoznam tu privlačnost i nazovem je pravim imenom. Prijavila sam se na OKCupid koji bi me spojio sa ženama. Čak sam razmatrala i izlazak u lezbejski bar, što je velika stvar za mene, znaju oni koji poznaju mene i moju predanost tome da budem u pidžami do 22:00. A onda sam upoznala Maxa. Zaljubila sam se; bio je to početak dugogodišnjeg putovanja s njim.

Sjećam se da sam razmišljala o svojoj bivšoj prvi put kad sam objavila fotografiju Maxa na društvenim mrežama. Da li se osjeća osvetoljubivo? Hoću li izgledati kao još jedna strejt djevojka kojoj je veza sa ženom “faza”? Kako je vrijeme prolazilo, plašila sam se ne samo onoga što je mislila moja bivša, već i onoga što je mislio bilo ko ko me poznaje ili je poznavao.

Moj queer identitet oduvijek je postojao u sferi mog posla. Članovi publike, režiseri i kolege posmatrali su me kao lezbejku mnogo prije nego što sam sama otkrila svoj biseksualni identitet; nije bilo neočekivano, obzirom da sam igrala uloge lezbejki i u Fun Home i u Wolves. Zatim, samo nekoliko sedmica nakon što sam otkrila svoju biseksualnost, bila sam izabrana u Jagged Little Pill kako bih igrala vrlo queer Jo. Bio je pravi blagoslov pratiti Joino putovanje kao queer osobe, dok se uporedo odvijalo moje putovanje. Ali, to je donijelo i napetost koju sam osjećala između javne i privatne sfere mog života. U javnosti, moj rad se bavio istraživanjem queer odnosa i identiteta; obje žene koje sam glumila na Broadwayu su odustale od femme prezentacije sebe i nisu htjele imati nikakve veze sa muškarcima. Ali nakon posla vraćala sam se kući svome momku, u hetero odnos. I dok moj kvir identitet nije nestao kad sam napustila pozorište, i iako mi je momak bio izuzetna podrška i volio me ne uprkos tome, nego zbog toga, ne mogu poreći razliku između tih svjetova. Krećući se između ovih sfera rijetko kada se osjećam u potpunosti svoja.

Te su se tenzije povećavale kako je rasla moja prisutnost u javnosti. Moj posao povezuje me s toliko nevjerovatnih članova i članica publike i obožavatelja_ki koji se identificiraju i vide sebe u pričama koje pričam na pozornici, a te su me veze inspirisale da svoju platformu koristim za borbu za prava LGBTQ+ osoba. Ne bih to mijenjala ni za što. Ali sudjelovanje u ovom javnom poslu uz vlastiti biseksualni identitet – identitet koji se ne može pretpostaviti ili potvrditi na osnovu mog predstavljanja ili spola trenutnog partnera – ranjivo je. Moj queer identitet neki vide kao lažan ili performativnan zbog moje veze sa cis-čovjekom; drugima je moja veza s cis muškarcem zbunjujuća i prijeteća jer me ne privlače samo cis muškarci, a često se i ne uklapam u njihova očekivanja od cis žene. Valjanost mog identiteta stoga je dovedena u pitanje na obje strane.

Ako nisam dovoljno gej, a nisam ni dovoljno strejt, šta sam onda ja?

Problem s brisanjem biseksualnosti i činjenicom da je nužno da to izravno priznamo, jest taj što biseksualnost u konačnici služi za potvrđivanje i podržavanje patrijarhata. Patrijarhalna kultura žensku biseksualnost potiče i trivijalizira. Seksualno je uzbudljivo za muškarce da zamišljaju žene kako spavaju s drugim ženama, ali samo uz uvjerenje da će oni biti nekako uključeni – kroz pripovijedanje groznih priča iz prošlosti iz fakultetskih domova ili kroz trojke i druga grupna seksualna iskustva. Sigurno je za strejt muškarce poticati biseksualnost žena, jer ih uvjerava da iako potencijalno ženu mogu privlačiti druge žene, muško seksualno zadovoljstvo i dalje ima prednost. U međuvremenu, muška biseksualnost se briše. Biseksualne muškarce i žene i muškarci koji podržavaju patrijarhalnu kulturu vide kao “potajno gej”. Nema mjesta nijansi, jer jednom kada čovjek prekrši pravila patrijarhalne heteronormativnosti, više mu nikada nije dopušteno tvrditi njegovu valjanost u odnosu sa ženom.

Brisanje biseksualnosti, u kojem naravno učestvuju cis osobe, kao neko ko je to izravno doživio, mogu potvrditi da prolazi bez primjećivanja. Doživjela sam isto iskustvo i u queer zajednici i morala sam pošteno pogledati u vlastitu internaliziranu bifobiju otkako sam se autovala. Kolutala sam očima i komentarisala biseksualne muškarce misleći da bi jednostavno trebali prihvatiti da su gej i krenuti dalje. Slušala sam i šutjela kad su lezbejke govorile o biseksualnim ženama kao oportunistkinjama. Brisanje biseksualnosti ne nestaje kada zakoračimo u queer zajednicu. Prisutno je i u strejt i queer zajednicama, a očitovao se u slučajevima poput diskriminacije na radnom mjestu, zlostavljanja partnera i u visokoj stopi anksioznosti i poremećaja raspoloženja među biseksualnim osobama.

Riječ “queer” u našoj zajednici nije izričito definisana; ona predstavlja mnoštvo različitih identiteta. Najljepša stvar kod queer identiteta za mene je posebnost iskustva svake osobe. Mi postojimo na spektru i svako ko se identificira unutar tog spektra ne bi trebao osjećati potrebu da kvalificira svoje iskustvo ili dokaže da je dovoljan_a. Voljela bih da sam to mogla reći prije četiri godine, kada sam pokušavala pronaći riječi kojima bih izrazila svoj osjećaj identifikacije tokom igranja u Fun Home. Ako se naša zajednica prihvati širok spektar queer identitea, osnažit ćemo druge da prihvate svoju ”queerness”- čak i ako je to samo osjećaj unutar njih, nešto što nikada nisu imali priliku ili želju da urade. Baš kao što naš rod ne definišu naša tijela, tako našu seksualnost ne definišu naši partneri_ke. Biti s muškarcem ne negira moju privlačnost prema drugim rodovima; to je za mene kao biseksualnu ženu samo jedan oblik romantičnog i seksualnog izražavanja.

Lezbejka nije valjanija queer osoba od biseksualne žene. Cis homoseksualac nije valjanija queer osoba od trans muškarca. Nitko nije valjaniji od bilo koga drugog. Ne morate čekati da imate dovoljno dokaza da se identificirate kao LGBTQ+. Želim osnažiti druge da prihvate svoj queer identitet pod ovakvim uslovima.

Bilo bi mi izuzetno lako nastaviti se predstavljati kao strejt žena. Mogao sam izbjeći odnos sa ženom, a moj odnos sa cis muškarcem posmatrati kao potvrdu moje stvarne seksualnosti. Mogla sam uživati ​​u svim povlasticama koje strejt identitet pruža u našem društvu i poštediti samu sebe diskriminacije i općeg nerazumijevanja s kojim se danas susrećem kao biseksualna queer žena. Ali svaka privilegija koju sam imala kao strejt žena, ne bi nadoknadila temeljno nepoštenje koje bih učinila sebi šutnjom. Kao queeri ljudi, zaslužili smo da nas vide u našoj cjelovitosti.

*Tekst prenosimo sa portala lgbt.ba

Oceni 5