Putevima kvir umetnosti (31)
Pier 04 S

Sunbathing on the Edge, Pier 52, (Matta-Clark's Day's End), ca. 1977

Photo: Shelley Seccombe

Nije ljubav sve što pliva

Nakon Stonewall pobune 1969. godine LGBTIQ+ populacija je nastavila napred, pa se i struktura polako menjala, a kako je privatno prelazilo u javno. U to vreme s enije mnogo razmišljalo o istopolnim brakovima, budući da se kušala sloboda, a najviše na lokacijama Pier 18, Pier 34 i Pier 46. Istoričar umetnosti Jonathan Weinberg se pozabavio ovim periodom i ovim prostorima, a 2019. godine se pojavila i publikacija Pier Groups.

Iako su ovi dokovi zapamćeni kao utopija za seks i umetnost, Pier Groups je imala i svoju mračniju stranu, budući da je opasnost vrebala kao spolja, tako i iznutra. Grupe heteroseksualnih muškaraca lutale su okolo i napadale samo iz jednog razloga – nije im se dopadao identitet njihovih žrtava. Uprkos tome kvir zajednica je uspevala da piše istoriju, a najviše zahvaljujući umetnicima kao što su Alvin Baltrop i Shelley Seccombe, te Gordon Matta Clark čije je delo “Days End” (1975) – polumesec isečen iz zida Pier 52 – prepoznato kao jedno od najvažnijih umetničkih dela XX veka. Tu su bili i David Wojnarowicz i Mike Bidlo, koji su preuzeli Pier 34 i ispunili ga umetnošću, dok je Vito Acconci bio zadužen za performanse poput slavnog “Untitled Project for Pier 17” (1971), u okviru kojeg je sačekivao slučajne prolaznike i namerne posetioce, i otkrivao im neprijatne tajne iz sopstvenog života.

U pitanju je jedan od najvažnijih perioda iz njujorške kvir istorije, koji je važan za kvir zajednicu iz čitavog sveta, budući da istorija pripada svima. Mnogi veliki događaji, te ljudi, su obrisani iz kolektivnog sećanja, budući da se drugačiji uvek brišu, a dokovi su od većine zapamćeni kao mesto za kruzing, ako su se uopšte trudili da bilo šta zapamte.

Tako se i veliki fotograf koji je beležio kvir kulturu na obodima Njujorka sedamdesetih godina prošlog veka izgubio pod pritiskom cenzure i opšte nezainteresovanosti, da bi njegovi radovi tek nedavno dobili pažnju koju zaslužuju. Alvin Baltrop je svoj umetnički život proveo u beleženju gej iskustava, u vreme kada to nije bilo poželjno, niti bezbedno. U to doba je živeo u prikolici, što je bila njegova privatna margina, a njegove fotografije, koje je retko ko do sada video, nedavno su dobile svoje mesto u Bronx muzeju. Izložba je postavljena pod nazivom „The Life and Times of Alvin Baltrop,“ i sadrži 200 fotografija koje čuvaju uspomenu na to kako su pripadnici njujorške LGBTIQ populacije živeli sedamdesetih godina prošlog veka. Njegovi radovi prikazuju vreme nakon Stonewall pobune, pre AIDS krize, a na mestu koje je bilo poznato kao Pier 48 – napuštena drvena struktura na kojoj su se gej muškarci okupljali da se sunčaju i spremaju za disko i Studio 54.

Baltrop, afro-američki fotograf, rođen je u Bronx-u 1948. godine, a njegova majka je pripadala redu Jehovinih svedoka, te je od samog početka prezirala njegov rad, i uništavala fotografije koje je počeo da pravi još kao tinejdžer. Za života je imao samo nekoliko izložbi, uglavnom u noćnim gej klubovima, a fotografiju nije posmatrao kao karijeru, već kao strast koja je upravljala svim njegovim izborima.


Galerija

Oceni 5