Pjesme Bloku
Ahho4

Photo: Alex Howitt

Nije vjetar to što me vija gradom

Pričinu nježni,
riteru besprijekorni,
ko li te prizva meni,
životu moje mladosti.

U magli nad brijegom,
stojiš, rizom
ogrnut snježnom.

Nije vjetar to
što me vija gradom,
nego mi i treće ovo
veče vrag prilazi kradom.

Plavook
– moj – je urok
snježni taj pjesnik.

Snježni labud,
pred noge mi perje stere posvud,
Leti perje
i polagano roni u snijeg.

Tako za perjem
idem ka vratima
iza kojih je  – smrt.

On mi poje
za plavim prozorima
on mi pjeva
udaljenim praporcima.

Dugim krikom,
labuđim klikom
mene zove.

Mila opsjeno!
Uznam, tek pošto usnim.
Amin, amin, rasiplji se!
Amin!

1. maja 1916.

Oceni 5